dovoljno je provesti nekoliko dana godišnje u nekoj zemlji da bi se zadržao dugoročni boravak · Pravne vijesti

Sud pravde Evropske unije (CJEU) utvrđuje, u presudi od 22. januara 2022., da je za održavanje dugotrajnog boravka dovoljno biti na teritoriji zajednice samo nekoliko dana u periodu od dvanaest. mjeseci za redom.

Sud tumači član 9, odeljak 1, slovo c) Direktive 2003/109/CE Saveta od 25. novembra 2003. godine, kao rezultat upita lica za gubitak prava na status dugotrajnog boravka u Austriji, je da je predsjednik Vlade Savezne države Beč smatrao da se u tom periodu treba smatrati „odsutnim“ jer je boravio samo nekoliko dana godišnje u periodu od 5 godina.

Odsutnost

CJEU ne dijeli ovu tezu. Prema njegovom shvaćanju, on ističe da Direktiva ne sadrži nikakvu referencu na zakone država članica, tako da se koncept "odsutnosti" mora shvatiti kao autonomni koncept prava Unije i mora se tumačiti na jedinstven način na cijeloj teritoriji ove Unije. . , bez obzira na ocjene koje se koriste u državama članicama.

U tom smislu, sudije objašnjavaju, kako stoji u navedenim evropskim propisima iu skladu sa uobičajenim značenjem izraza u sadašnjem jeziku, „odsutnost“ znači fizički „nedostatak prisustva“ dotičnog dugotrajnog rezidenta u teritorije Unije, tako da svako fizičko prisustvo zainteresovane strane na toj teritoriji može da prekine takvo odsustvo

U rezoluciji se podsjeća da je jedna od svrha Direktive spriječiti gubitak prava na status rezidenta na duži vremenski period, pa je dovoljno da dugotrajni državljanin bude prisutan u periodu od 12 uzastopnih mjeseci koji slijede. početak njihovog odsustva, na teritoriji Unije, čak i ako takvo prisustvo ne traje duže od nekoliko dana.

Iz tog razloga, Evropski sud zaključuje da ako Direktiva ne izražava određeno vrijeme ili određenu stabilizaciju kao korespondenciju kojoj ima uobičajeno boravište ili središte interesa na navedenoj teritoriji, to se ne može zahtijevati, kao u slučaju austrijske vlade, da je postojala “efikasna i autentična veza”, niti da zainteresovana strana ima, u dotičnoj državi članici, članove svoje porodice ili imovinu.