Ovog utorka na Filmskoj akademiji održan je sastanak Scenarista u seriji 2022, u organizaciji Unije scenarista ALMA, uz podršku Zajednice Madrida. Pisci za ekrane osvrnuli su se na jesenje premijere i analizu pojave streaming platformi od 2015. godine, kao i sugestije koje su imali u radu kreatora i scenarista.
Na sastanku su učestvovali Borja Cobeaga ('Ne volim da vozim'), Anna R. Costa ('Fácil'), María José Rustarazo ('Nacho'), Roberto Martín Maiztegui ('La ruta') i nekoliko predstavnika upravnog odbora ALMA-e, kao što su Carlos Molinero, predsjednik, María José Mochales, Pablo Barrera, Teresa de Rosendo i Natxo López.
Prvi zahtjev scenarista je potreba za pravednijom regulativom, koja štiti prava i rad kreatora serije u Španiji, za šta je neophodna podrška Vlade. Evropsko zakonodavstvo propisuje da naknada mora biti proporcionalna kreatorima prema uspjehu produkcije, ali je neophodno da platforme budu transparentne u pogledu podataka o publici i gledanosti.
Asimetrični balon
Od 2015. godine broj produkcija je nestao i to je oko plafona, ovaj veći obim proizvodnje naravno nije bio bolje stabilan ni linearan u uslovima svojih kreatora. „Ovaj broj produkcija se ne pretvara u rad za sektor, jer vidimo kako timovi obavljaju posao“, rekla je Marija Hose Mochales.
Ranije je postojao model rada sa dužim sezonama i poglavljima, koji je imao timove od 12-13 ljudi. Sada se to promijenilo, ima manje poglavlja i traje do 50 minuta, pozitivni aspekti za kreativni proces, iako se mora napomenuti da sada rade najviše tri osobe, a jedan je taj koji kreira seriju. “Ako nemate seriju koju ste sami kreirali, teško je raditi na platformi. Primjećujemo atomizaciju, nekoliko scenarista koncentrira nekoliko projekata za platforme”, dodao je Mochales.
Carlos Molinero, predsjednik ALMA-e, iznio je neke primjere ugovora sa potpuno zlonamjernim klauzulama, “koji nisu tolerantni i kojima nije mjesto u Španiji”. “Krše se prava i traže da šutimo. “Postoji mnogo primjera klauzula koje nemaju smisla i koje nikada neće biti u američkim ugovorima,” rekao je.
Pomoć Ministarstva
„U ALMA-i moramo da pokušamo da postignemo okvirne sporazume sa platformama kako se neke stvari ne bi potpisale, ali bi bilo bitno da u celom tom procesu bude Ministarstvo kulture. Vladu ne zanimaju priče, samo da bude lijepo i jeftino jelo.”
Molinero je također insistirao na važnosti mogućnosti rada ruku pod ruku s drugim grupama, kao što su producenti. “Oni nisu u ovoj borbi, zato moramo jačati sindikat i nastaviti da se borimo za svoja prava”, izjavio je on.
Scenarista Natxo López je sa svoje strane uvjeravao da su “produkcijske kuće došle ovdje jer ima talenata i zato što je jeftino, posebno zato što je jeftino”. Pojava platformi, rekao je, donijela je pozitivne aspekte, kao što su "privlačenje i briga za talente, ali problem nastaje kada vam pošalju ugovor i kada se suočite s ogromnim, globalnim platformama poput ovih." Unatoč svemu, López je ohrabrio “da budete hrabri, informišite se i odete u ALMA-u, gdje možemo savjetovati o ovim uvredljivim klauzulama i potražiti formule za borbu protiv njih.”
Pablo Barrera se fokusirao na intervenciju u promjeni uloge produkcijskih kompanija s pojavom platformi. “Sada produkcijska kuća postaje ustupitelj (zamjenjuje scenarista), a platforma funkcionira kao producent. Ova konverzija produkcijskih kompanija u pružaoce usluga je podrazumijevala mnoge promjene”, objasnio je scenarista 'Brigade Costa del Sol'.
'La casa de papel', ukradene od strane SAD-a
Primjer je 'La casa de papel', proizvod koji je najviše učinio na promociji španjolskog brenda, a ipak nije španski jer pripada SAD-u, znači da je sve to naslijeđe koje se proizvodi bez naše štete I zakonodavci bi to trebali znati. "Generalističke televizijske mreže su se već ranije borile da zadrže 100% prava na sve što su radile, ali s pojavom streamera uvedene su zlonamjerne klauzule kojima nema mjesta u španskom zakonodavstvu."
S druge strane, Teresa de Rosendo je izjavila da u mnogim prilikama, kada platforme tvrde da su ugovori zasnovani na američkim, "to nije istina". “Nisu isti i zakoni su drugačiji. Širom Evrope postoji zabrinutost jer se ne plaća više kada se proizvodi za emitovanje u mnogo više zemalja.”
Borja Cobeaga sa svoje strane uvjerava da je dolazak platformi dao pozitivne elemente: „Mnogi od nas koji se bavimo komedijom i koji ne žele pisati samo 'rimejkove' filmova koji su bili uspješni u drugim zemljama uspjeli su se skloniti od fikcije do televizije“. Tvorac 'Ne volim da vozim' kao negativan aspekt naveo je to što se ponekad na platformama ne saopštava ko je napisao ili kreirao seriju.
Za Anu R. Kostu, kreatorku i scenaristu filma 'Fácil', platforme "nisu lijek i postoji neka skrivena cenzura." “Svaka platforma ima uređivačku liniju, ali i strukturnu cenzuru i mi kreatori moramo braniti svoje projekte. "Trebalo bi da daju više slobode i samopouzdanja drugima, koji su ti koji čine njihov sadržaj."
María José Rustarazo, scenarista filma 'Nacho', intervenirala je rekavši da serija "postaje previše politički korektna, s više morala nego što bi trebala, što znači da mi kreatori moramo više braniti svoje projekte."
Konačno, Roberto Martín Maiztegui povećava vrijednost budući da je ulazak strimera "generirao trenutak zvjerskog rada s mišićem koji nikada prije nismo iskusili." “Sada postoji više načina da se uradi ono što je prije. U 'The Route' smo imali potpunu slobodu."
