PRATITI
Porodični modeli su se promijenili. Tata, mama i djeca više nisu jedini klanovi koji čine društvo. Danas bebe i djeca dijele razred sa porodicama čiji su roditelji razdvojeni, samohrani roditelji ili istog pola. Naime, u Španiji svaka četiri ženska para (28%) i svaka deset svaka tri muška para (9%) imaju djecu, prema studiji 'Homoparental Families'.
Ova porodična raznolikost, koja je u velikoj meri doprinela tehnikama potpomognute reprodukcije, jeste da bez donacije gameta ili veštačke oplodnje, na primer, neki od novih porodičnih modela ne bi mogli da se sprovedu.
Jedna od ovih tehnika potpomognute oplodnje je ROPA metoda, koja omogućava učešće dvije žene u postizanju trudnoće.
Jedan od njih daje ovule, a drugi prima embrije i provodi trudnoću i porođaj.
To je bila opcija Laure i Laure, lezbejskog para koji su krajem prošle godine postali majke svojoj maloj Juliji. U ovoj sedmici proslave nakon Međunarodnog dana ponosa (28. juna), razgovarali smo s njima o majčinstvu, o tome šta je za njih značilo o tome kako društvo, malo po malo, normalizuje ove druge porodične modele.
Da li ste oduvek znali da želite da budete majke?
Da, uvijek nam je bilo jasno da želimo da zajedno osnujemo porodicu, to nam je bila najveća želja. Oduvijek smo osjećali potrebu da prenosimo svoju ljubav i svoje vrijednosti, a ima li boljeg načina da to učinimo od stvaranja novih života.
Da li ste znali ROPA metodu? Je li to bio vaš prvi izbor?
Da, poznavali smo ga. Prvi put smo saznali za ovu metodu prije nekoliko godina i počeli smo tražiti informacije, dokumentirati se i upoznati još porodica dviju majki koje su to radile. Zaljubili smo se u ideju da oboje možemo aktivno sudjelovati u procesu gestacije.
To je bila naša prva opcija, ali ne i jedina, jer prije svega ono što jasno koristi jeste da smo željele biti majke bez obzira na način. Uključuje naše podmetnuto moguće usvajanje.
Kada ste svojoj porodici, prijateljima saopštili da želite da budete majke... šta su vam rekli?
Bili su veoma srećni, jer su svi znali želju koju će uvek koristiti, čak smo zamišljali kakva će biti naša deca. Pandemija je značila da smo morali da je odložimo za godinu dana, jer bismo morali da predvidimo početak procesa 2020. godine, ali smo tek u januaru 2021. počeli da posećujemo nekoliko klinika za reprodukciju u Sevilji.
Kako ste odlučili ko je dao jajne ćelije, a ko primio embrije?
To je bilo nešto što je i on vrlo jasno koristio, sve dok su medicinski testovi potvrdili našu odluku. Analiziramo kvalitet ovula i ovarijalne rezerve. Moja supruga Laura je takođe bila veoma uzbuđena zbog trudnoće i uvek je govorila „želela je da naše dete nosi moje gene i da liči na mene, i da ima moje lokne!“.
Recite mi malo o cijelom procesu: od onih prvih medicinskih testova do trudnoće. Kako ste to doživjeli?
Naše iskustvo je bilo divno, iako smo imali mnogo trenutaka neizvjesnosti. Kada su nas promijenili za ROPA metodu, bilo bi jasno da će to biti u Ginemedu, jer od kada smo otišli na prve konsultacije kod dr. Elene Traverso dopao nam se blizak tretman i povjerenje koje su naši pacijenti prenijeli.
Počeli smo sa testovima ko je od njih dvoje imao više ovarijalne rezerve, a kada je potvrđeno da ću ja biti donor, krenula sam sa hormonskim tretmanom i punkcijama. Sve je bilo vrlo brzo i lako. Od kada smo krenuli sa testovima, za manje od 2 mjeseca već sam bila podvrgnuta punkciji ovule, a 5 dana kasnije i transferu vrlo kvalitetnog embriona.
Sjećamo se toga sa velikim oduševljenjem i nadom da će ispasti dobro, ali i sa puno neizvjesnosti i straha, budući da je punkcija obavljena, svakodnevno vas zovemo narednih pet dana da vas obavještavamo o evoluciji ovula to će biti bolje za transfer.
S druge strane, beta nada, pošto je poznat kao period koji protekne od transfera dok ne potvrdite da li ste trudni ili ne, 10 vječnih dana. Ali konačno je došao taj dan i dobili smo najveće vijesti koje smo ikada primili u životu. Kada se toga sjetimo, i danas smo emotivni.
Kakav je bio trenutak isporuke? Jeste li bili zajedno?
Dan isporuke zabilježili smo s velikim entuzijazmom. Julia, kako se zove naša ćerka, je zaista želela da se rodi i rano je poranila 4 nedelje i razbila je torbu 7. decembra. Kada smo stigli u bolnicu i potvrdili su naše sumnje, da je Julia razbila torbu, rekli su nam da će se roditi za maksimalno 24 sata. Tamo smo se pogledali i znali da će nam to biti zadnji dan u životu da ćemo imati dvoje. Dan je bio veoma intenzivan, proživljavali smo ga sve vreme zajedno, ne razdvajajući se ni na minut. Osim toga, bili smo uhvaćeni usred omikronskog vala, tako da nijedan član porodice nije mogao biti s nama.
Porod je bio prirodan i savršeno ga se sjećam. Kako je Julia izašla i kako nas je od prvog minuta života gledala onim očima u koje smo zaljubljeni više od šest mjeseci kasnije.
Kakva su vaša iskustva ili šta vam kažu kada znaju da ste dva para i majke sa navikama uobičajenim kao što je odlazak kod doktora, ili kada ste išli na preglede kod ginekologa, u školu ili vrtić.. .? Istina je da se sve češće viđaju roditelji istog pola, ali možda je i dalje iznenađujuće ili ne (ne znam, recite mi na osnovu svog iskustva) da se nađete sa dvije majke.
Da, jasno je da je društvo svesnije različitih tipova porodica, nema ničega u medijima, u serijama, u filmovima, u reklamama, u obrazovnom sistemu... Ali predstoji još dug put, posebno u konzervativnijim sektorima. I u birokratiji, gdje smo naišli na prepreku kod određenih procedura, poput upisa u matične knjige ili jaslice, koja još nije prilagođena novim zakonima i nastavljaju da se pojavljuju otac i majka.
Ima i ljudi koji, kada vide nas troje kako šetamo, ne veruju da smo par i da nam je ona ćerka, mislimo da smo prijatelji... Jednom prilikom, kada smo otišli zajedno, oni su nas pitali koja je od njih dvoje bila majka i mi Gledamo se i uvijek u isto vrijeme odgovaramo: “oboje smo majke”. Neki ljudi su nas zamolili za oproštaj i drugi koji su bili iznenađeni.
Ali čak i tako, ako pogledamo unazad, prije ne tako mnogo godina zakon o legalizaciji homoseksualnih brakova donesen je u Španiji, 2005. godine.
Moramo nastaviti ići naprijed kako bi slobodna ljubav mogla biti pravo u cijelom svijetu, stoga želimo iskoristiti ovu priliku da se zahvalimo novinama ABC i Ginemedu, što su nam dali ovaj prozor u kojem možemo podijeliti našu priču i biti primjer za mnoge drugi parovi.
Majčinstvo za vas… šta je to značilo? Teško? Bolje nego što ste očekivali?
Iako zvuči kao kliše, za nas je to najbolja stvar koja nam se dogodila. Istina je da vam mijenja život, ali na bolje. A istina je i da ima trenutaka kada imate loše noći, da već živite u stalnoj brizi, ali kada se probudite i vidite kako vas ćerka gleda i smiješi, mislite da ništa na svijetu ne može poći po zlu. Kada stvarate život s osobom s kojom želite podijeliti ostatak života, ovo je najveća odluka koju možete donijeti. Naši životi su se promijenili, ali na bolje.
A tvoj mali, kako je? Hoćete li razgovarati s njim o raznolikosti porodica?
Naša ćerka je super srećna beba, smeje se po ceo dan. Julia ima 6 i po mjeseci i još nije imala priliku da nas pita zašto ima dvije mame, ali nam je jasno kako ćemo joj to objasniti i da ćemo je natjerati da sluša sve vrste porodice koje postoje i u kojoj će ona odrastati.
Mislite li ponoviti?
Da, mi volimo decu i imamo još smrznutih jaja, pa nam je jasno da ćemo ponoviti i da ćemo Juliji dati još malo braće.
Ovo je metoda odjeće: rješenje za žene koje žele biti majke
Razgovarali smo sa dr. Pascualom Sánchezom, suosnivačem i medicinskim direktorom Ginemeda, kako bismo saznali više o ovoj opciji.
Šta je ROPA metodologija?
ROPA metoda (Reception of Ovules of the Couple) je reproduktivna tehnika za parove žena koji žele da se spuste uz učešće oba: jedna polaže jajnu stanicu, sa svojim genetskim materijalom, a druga vrši gestaciju, sa svim epigenetika participacije koju ovo implicira. To je modalitet velike uključenosti dvije žene u potomstvo.
Da izvršite sinhronizaciju menstruacije oba, radeći paralelno:
• S jedne strane, vrši proces stimulacije jajnika na majkama sve dok folikuli nisu dovoljno zreli za ekstrakciju. Ovaj proces traje samo oko 11 dana.
• U isto vrijeme, druga majka priprema matericu kako bi se endometrijum pravilno razvijao. Na taj način postižemo da se razvoj embriona, dobijenih oplodnjom jajnih stanica sjemenom donora, sinhronizuje sa sazrijevanjem endometrijuma. Konačno, embrioni se prenose u maternicu majke, uglavnom u fazi blastociste, tako da se trudnoća tamo implantira.
U kojim slučajevima se preporučuje?
Ova tehnika je obično idealna za parove žena sa duhom dijeljenja i željom za potomstvom. Najbolji uslovi nastaju kada je žena koja će da nosi jajne ćelije mlada i ima dobru ovarijalnu rezervu, i kada je stanje materice žene koja će zatrudnjeti optimalno i opšteg zdravstvenog stanja.
U svakom slučaju, doktori obično ne rade u idealnim uslovima, a ponekad se moramo prilagođavati i drugim uslovima koji nisu medicinski najpovoljniji, a u kojima uz odgovarajući tretman postižemo i trudnoću.
Koja je vaša stopa uspješnosti?
Kao što smo komentarisali, zavisi od stanja dve žene, plodnost je zbir nekoliko uslova:
• S jedne strane imamo faktor oocita koji se procjenjuje uzimajući u obzir mogućnost implantacije embrija, starost žene, te rezervu i kvalitet ovula, što opet zavisi od hormonskih stanja žena u tome da će se odvijati razvoj folikula iz kojeg ćemo izvaditi ovule.
• S druge strane, postoji gestacijski faktor, koji zavisi od stanja materice i njenog endometrijuma, te zdravstvenog stanja žene, koji utiče na proces implantacije embriona u matericu i razvoj trudnoće. .
• Treći faktor je sperma donora: laboratorija centra za reprodukciju mora garantovati da je ona optimalnog kvaliteta.
Stoga možemo reći da rezultati zavise, kao i kod drugih tretmana potpomognute oplodnje, o stanju para, a ne o korištenoj tehnici. Ako su uslovi optimalni, trudnoća se može započeti iz prvog pokušaja u više od 80% slučajeva.
