Vrhovni sud pravde u Madridu naložio je Huaweiju u Španiji da vrati radnika otpuštenog zbog toga što je "stariji" i nadoknadi mu 20.000 eura, zbog kršenja osnovnog prava na nediskriminaciju pri zapošljavanju na osnovu godina. Iako je kompanija navela objektivne uzroke, Komora čuje da se radilo o planiranom otpuštanju u sklopu dugogodišnje poslovne strategije uništavanja osoblja.
Mora se imati na umu da je, kako je presudio Ustavni sud, zabranjena diskriminacija na osnovu starosti, iako se ova opšta izjava kvalifikuje za slučajeve kolektivnih otpuštanja kada je u njima dogovor postignut u periodu konsultacija spojen sa usvajanjem „mera efektivnih poziva kako bi se minimizirala šteta nanesena radniku blizu starosne granice za penzionisanje”.
Kako se navodi u rečenici, u otpusnom pismu je naznačeno na koji je način došlo do organizacionog restrukturiranja nastalog smanjenjem prodaje u odjelu. Međutim, takva nije akreditovana, upozorio je sudije i, čak i da jeste, ne bi imao dovoljan entitet da opravda izumiranje.
Test
S tim u vezi, sudije za prekršaje naglašavaju da je kada je u pitanju diskriminacija dovoljno da radnik navede indekse za preokret tereta dokazivanja da bi poslovao, a kompanija mora osigurati da otpuštanje ima diskriminatorne novčane kazne, teret koji u slučaj je postignut. U tom smislu, radnik je mogao da dokaže da je iz svog projekta jedini otpušten i najstariji, a njegovo radno mesto nije amortizovano, već da ga je pokrivao drugi mlađi radnik koji nije pripadao toj projekat.; ono što je progutao, ističe Komora, da je u radnoj snazi potreban isti broj zaposlenih.
Osim toga, radnik je dokazao i da pokazuje dobru ocjenu od najmanje 2014. godine koju je obnovio 2020. godine (godina otpuštanja), prema prijedlogu odgovornog direktora, koji je, međutim, snižen ljudskim resursima bez navođenja razloge za tu odluku.
I ono što je najrelevantnije, naglašavaju suci, postoje dokazi o postojanju strategije u kompaniji o generacijskoj obnovi radne snage, posebno na nivoima kadrova sa određenom odgovornošću, pri čemu je prioritet zapošljavanje kadrova koji su nedavno diplomirali na fakultetu. A to je da podaci o radnoj snazi za 2017., 2018. i 2019. nisu ostavljali prostora za sumnju i pokazuju da su radnici stariji od 50 godina činili između 11% i 13% ukupnog broja zaposlenih, a ipak su izdržavali u velikom tremu za otpuštanje.
Iz svih ovih razloga, Sud je potvrdio nevažeći otkaz radnika i osudio kompaniju da ga vrati na posao i nadoknadi mu 20.000 eura zbog povrede osnovnog prava.
