Najveća književnost je uvijek putopisna literatura. Ili putovanje. Čitamo da pobjegnemo ili da naš duh može učiniti jedini istinski vrijedan turizam. Iz tog razloga, od svih konteksta ili trenutaka u istoriji koji se mogu pokriti kroz pripovijedanje i riječi, dogodi mi se nekoliko snažnijih okolnosti od onih koje je prikazala Andrea Wulf u svojim 'Veličanstvenim buntovnicima'. Koordinate u vašoj knjizi su izuzetno precizne. Mjesto: Jena, mali univerzitetski grad 30 kilometara od Weimara. Trenutak: vrijeme između ljeta 1794. i oktobra 1806. Osim ako se među njegove građane ne ubroje, i to često po istom zajedničkom scenariju, likovi veličine Ficthea, Goethea, Schillera, braće Schlegel, Humboldtsa, Novalisa, Schellinga, Schleiermachera i, naravno, Hegela. Svako ko želi da sazna šta se dešavalo tih dana i kako je nastao Jenski krug, trebalo bi da pročita ovu knjigu. ESEJ 'Veličanstveni pobunjenici' Autor Andrea Wulf Uredništvo Bik Godina 2022. Strane 600 Cijena 24,90 eura 4 Istorija nam je dala Atinu od Perikla, Bloomsbury grupu ili Pariz 20-ih. Međutim, Jena je imala posebno relevantnu vrijednost ne samo zbog svoje izuzetne intelektualne plodnosti već i zbog načina na koji su znanost, umjetnost, filozofija i poezija pokušali stvoriti definitivnu perspektivu iz koje se promatra svijet i, prije svega, subjektivnost. Knjiga počinje anegdotom, Goetheovom koincidencijom sa Friedrichom Schillerom na sastanku o botanici Prirodnjačkog društva. I, da se razumijemo, koliko god susret između ova dva giganta germanskih slova pretpostavljao sadržaj istinske veličine, pretpostavljam da bi mnogi čitaoci mogli zamisliti blaže okolnosti da se prepuste čitanju prosječne pažnje. Njegov prvi veliki kvalitet je, zapravo, vezanost za anegdote i okolnosti kao bitne sastojke svake biografije, ali koliko god se neki likovi u ovoj priči mogli zamisliti, čitanje 'Veličanstvenih buntovnika' je zavidno ritmično. Njegov prvi veliki kvalitet je, zapravo, vezanost za anegdote i okolnosti kao bitne sastojke svake biografije. S tog sastanka, scenario će jahati likove kako bi kulturno i intelektualno okruženje grada na rijeci Saale postalo opipljivo — gotovo žvakanje. Prvi taktovi ovog putovanja kroz vrijeme posvećeni su Fihteu, velikoj harizmatičnoj ličnosti filozofije koja je, preuzimajući Kantovu palicu, revolucionirala svoje vrijeme od nove i radikalne koncepcije sopstva (Wulf će uvijek zadržati njemački izraz "Ich", također na originalnom engleskom). Fihteov uticaj je bio takav da ga je jedan student nazvao Bonapartom filozofije. To su bile godine u kojima su nemački intelektualci zauzeli stav oko Francuske revolucije; vrijeme u kojem je časopis 'Die Horen', koji je finansirao Schiller, počeo da predstavlja uvod u odbranu njemačkog naroda ujedinjenog zajedničkim jezikom i kulturom. Zajednička nit Figura Caroline Böhmer-Schlegel-Schelling usađena je kao zajednička nit kroz svaku vezu koja je, naravno, intelektualna, ali i afektivna, ljubavna i senzualna. Poliamorija, otkriće najmlađi, nije noviji izum. Nivo dokumentacije Andree Wulf je detektivski, ali ipak nije neodoljiv. Poznajem uredne istraživače i okretne pripovjedače, ali činjenica da se historiografska i dokumentarna tačnost poklapaju sa superlativnom književnom sposobnošću je nešto neobično. I Wulf je shvatio. 'Veličanstveni buntovnici' je portret konteksta u kojem se slavio dijalog, ne uvijek miran, između prosvjetiteljstva i romantizma. Odnos u kojem su nauka i pisma morali odmjeriti svoje snage. Za Getea, interesovanje za proučavanje prirode bilo je strogo autonomno i iskreno. Za Novalisa je, međutim, poetska izreka zadržala privatno dostojanstvo koje nije mogla podijeliti ni s jednom drugom vještinom. Zamislite salu u kojoj lično Gete, Fihte, Aleksandar fon Humbolt i Ogist Vilhem Šlegel mogu da sede u istom redu. Ako vas ovako nešto zanima, ova knjiga će vam biti neophodna. I kao i na svakom putovanju, postoji odredište. Ako se u 'Moby Dicku' okreće stranice čekajući da se pojavi kit, u knjizi Andree Wulf glavno jelo dolazi na kraju priče. Ja ništa ne kvarim. Ovo je priča o divovima, ali posljednja dva završna lika preplavljuju upravo svojim izričajem: Hegel i Napoleon. Ako je Jena nekada bila centar svijeta, onda je to bilo u trenutku kada su se pogledi ta dva čovjeka sreli. Ali, tada je kontekst već bio drugačiji. I kao u svim velikim pričama, kraj će biti tragičan. Gledališta u kojima se jednog dana čuo glas najtraženijih duhova završile su preuređene u skladišta gdje su se gomilali ranjenici. Rijeka Saale, svjedok hodanja mudraca i pjesnika, bila je prepuna unakaženih leševa.
