Od Ounahija do Enza: unca neočekivanog

Svaki put kada počne Svjetsko prvenstvo, navijači i novinari trljaju ruke nad gozbu koja obećava uzbudljive zabave i sjajne igrače. Prerušeni u Mesija, Kristijana Ronalda, Mbapea, Nejmara, blistavih fudbalera koji su godinama na naslovnim stranicama sportskih novina. Međutim, tokom Svjetskog prvenstva ubrzo se pojavljuju prezimena na koja niko nije računao. Brojevi s neizrecivim vremenom, koji igraju u udaljenim klubovima ili skrivenim ligama, i koji se ističu po kvalitetu, hijerarhiji i utjecaju na utakmice. Obično su to mladi momci, pred kojima se otvara obećavajuća budućnost, ali ima i veterana koji su izgubili nekoliko vozova. Na ovoj listi će biti ljudi kojima nedostaju igrači poput Jude Bellinghama ili Juliána Álvareza, dvojica fudbalera koji su eksplodirali u Kataru, ali koji su već imali mnogo pažnje na sebi i koji su aktivni u vrhunskim evropskim klubovima (Borussia Dortmund i Manchester City). Njegov sjajan nastup ne može čekati iznenađenje. Da, bilo je, i to ne samo za Luisa Enriquea, moćnog šampiona Maroka, broj osam, Azzedinea Ounahija, totalnog veznog igrača koji je do sada bio poznat samo navijačima Angersa, skromnog kluba u Francuskoj Prvoj ligi. Golman Livaković (Hrvatska, Dinamo Zagreb, 27 godina) Ako je Hrvatska stigla do polufinala Svjetskog prvenstva, to je uglavnom zahvaljujući uslugama svog golmana. Dominik Livaković je imao odličnu utakmicu protiv Belgije, odbranio tri penala protiv Japana i bio ogroman protiv Brazila. U odlučujućim trenucima bio je odlučan, sa znatnim refleksima kada je utakmica završila neriješeno i morala se riješiti sa jedanaest metara. Penal koji je zaustavio Rodryga srušio je brazilski tim, koji je postao veliki favorit za podizanje Kupa Julesa Rimeta u Kataru. Odbrana Itoa (Japan, Stade Reims, 29 godina) Desno krilo Japana je gotovo isključivo vlasništvo Junya Itoa, krilnog igrača sa krilnom dušom, specijaliste za demontažu odbrane svojom brzinom i kvalitetom ubacivanja u to područje. Počevši od svih utakmica, osim u japanskom porazu od Kostarike, Ito je postao oštar bodež kojim je Japan iznutrio svoje neprijatelje nakon što ih je uspavao. Odbrana Gvardiola (Hrvatska, Leipzig, 20 godina) Njegov trener kaže da mu je suđeno da postane najbolji centralni defanzivac na svijetu. Joško Gvardiol sa svojom maskom, svojom masom i punom bradom nameće svoju hijerarhiju hrvatskoj obrani kao da je ratni veteran. Pa ipak, jedva mu je 20 godina. Joško je slomio nos nedugo prije puta u Katar, na meču sa Leipzigom, i bio je primoran da nosi onu neugodnu zaštitu koja mu doprinosi ovako žestokom izgledu, od starog centralnog defanzivca. Veliki klubovi u Evropi su uprli u njega. Igrao je svaki minut, uključujući i produžetke, a njegova odbrambena snaga ujedinjuje dosta kvaliteta za pokretanje lopte. Iako ga je Messi driblao za prvenstvo, brazilski napadači će mjesecima imati noćne more o njegovoj maski. Odbrana Souttara (Australija, Stouk Siti, 24 godine) Bilo je vrlo lako prepoznati Harryja Souttara u odbrani Australije. Sa skoro dva metra, blijedoplavi Škot, rođen u Aberdinu, bio je najviši fudbaler kojeg su okupili u Kataru. Souttar je odlučio da sudi u dresu rodne zemlje svoje majke i njegov povratak je bio ključan za fudbalere kako bi prekršili sopstvena predviđanja i kvalifikovali se za osminu finala. Igra u Engleskoj Drugoj ligi, iako su ga Premier klubovi već bacili na nišan. Ne samo da obećava defanzivnu efikasnost, već ga njegova visina čini ofanzivnim argumentom za prvi red u udarcima iz ugla. Defender Robinson (Sjedinjene Američke Države, Fulham, 25 godina) Sjedinjene Države su bile jedna od ekipa koje su igrale najživlji fudbal tokom prve faze turnira. Prvo su poništili Englesku (0-0), a zatim razvezali burnu ofanzivu u meču protiv Irana (2-0). U ovom veselom i opuštenom timu, koji igra u galopu, veliki dio opasnosti dolazi sa krila, sa dva sjajna beka: Sergiño Dest i Antonee Robinson. Robinson je na lijevom krilu pokazao nestašluk, brzinu i prelijevanje. Povezane vijesti katarski standard 2022. Da Deschampsov prezir koji je izbacio Benzemu sa Svjetskog prvenstva: "Kakva šteta što morate otići" bio je jedan problem manje koji se događa cijelom marokanskom fudbalu. Sofyan Amrabat, rođen u Holandiji, predstavlja primjer svih vrlina koje su Atlas Lionse učinile timom koji se najviše cijeni na svijetu. Odricanje, solidarnost i maksimalno korištenje raspoloživih resursa. U Kataru je prije svega pokazao svoju defanzivnu efikasnost, ali zna i kako razborito kretati loptu. Fiorentina ga je kupila 2020. za 20 miliona eura od Hellas Verone, iako je njegova vrijednost naglo porasla sa Svjetskim prvenstvom. Kloppov Liverpool pije vjetrove umjesto njega. Vezista Ounahi (Maroko, Angers, 22 godine) Luis Enrique je već naučio kako broj osam Maroka zove i odakle je došao. Azzedine Ounahi je igrao za Angers, svađa u francuskoj Prvoj ligi, ali sezona možda neće ni završiti. Njegova monumentalna fizička upotreba i njegova tehnička kvaliteta nisu zaveli samo bivšeg španskog selektora, već gotovo sve one koji sumnjaju da prate Svjetsko prvenstvo u Kataru. Držite loptu blizu nogu, osigurajte dodavanja i pronađite skrivene praznine u odbrani protivnika. I radi neprekidno. Protiv Španije je prešao 14,7 kilometara. Veznjak Al Dawsari (Saudijska Arabija, Al Hilal, 31 godina) Saudijska Arabija je srušila sve kvote kada je pobijedila Argentinu u prvom meču grupne faze. Bio je to najupečatljiviji rezultat prvenstva i za to je u velikoj mjeri kriv Salem Mohammad Al Dawsari, strijelac drugog saudijskog gola. Jedan od mnogih na prvenstvu. Podigao je loptu na ivici šesnaesterca, nadmudrio dva odbrambena igrača, napravio veličanstven rez i pogodio je sa dodirom svile u timu Dibu Martíneza. Al Dawasari je odigrao jednu ligašku utakmicu sa Villarrealom, ali je cijelu karijeru proveo u rodnoj zemlji. U Kataru je ovaj veteran sa dobrim postoljem, strijelac još jednog gola protiv Meksika, predvodio arapski napad i pomilovao iznenađujuće, a na kraju i frustriranu, kvalifikacije za osminu finala. Vezni igrač Enzo Fernandez (Argentina, Benfika, 21 godina) Lionel Scaloni, argentinski trener, morao je da promeni svoje planove u hodu. Saudijska Arabija je uništila njegovu početnu ideju i Scaloni je pogledao na klupu u potrazi za rješenjima. Upoznali su 21-godišnjeg konja, Enza Jeremíasa Fernándeza, rodom iz San Martina i fudbalera Benfike. Fernández, koga prepoznaje u ogledalu Frenkieja de Jonga, postao je Messijev najbolji štitonoša u sredini terena, gdje je formirao dobro uparen duo sa Rodrigom de Paulom. Enzo, igrač sa dobrom tehnikom, distributer igre i zapaženim udarcem, sišao je s klupe u prve dvije utakmice za albiceleste i uspio je izboriti vlasništvo. Petka u najboljoj argentinskoj tradiciji, autor sjajnog gola protiv Meksika. Napadač Gonçalo Ramos (Portugal, Benfika, 21 godina) Pojavljivanje Gonçala Ramosa u Kataru bilo je neočekivano, blistavo i kratko. Sposoban da živi na klupi pod diktaturom Cristiana Ronalda, to se pojavilo tek kada se portugalska zvijezda naljutila na svog trenera, na tim i na cijeli svijet. Fernando Santos je odlučio kazniti startnih sedam i zamijenio ga ovim dječakom iz Algarvea koji je sebi izborio mjesto u napadaču Benfike. Njegov uticaj u osmini finala, protiv Švajcarske, teško je preuveličati: postigao je jedini hat-trik na prvenstvu i pokazao se kao uspešan napadač, sa kapacitetom za kombinovanu igru ​​i velikom preciznošću. Njegov nastup nije bio tako briljantan protiv zagušljive odbrane Maroka, ali je već ostavio neizbrisiv trag u prvenstvu. Napadač Gakpo (Holandija, PSV Ajndhoven, 23 godine) Napadačka snaga Holandije počiva na nogama Codyja Gakpoa, krilnog igrača koji je već demonstrirao svoj golgeterski nos u holandskoj ligi. Potvrdio je to i na Svjetskom prvenstvu, briljantnim nastupom u grupnoj fazi, pomogao je Van Gaalovoj ekipi da se kvalifikuje zahvaljujući njegova tri gola. Postigao ih je, osim toga, na različite načine: glavom (Senegal), desnom nogom (Katar) i lijevom nogom (Ekvador).