Prije petnaestak dana jedan od čitatelja ovih skromnih recenzija ostavio nam je u komentarima nekoliko izjava koje smo čuli više puta. Na početku misli, kao iu drugim prilikama, odgovaramo na istom mjestu na kojem je to učinjeno. No, meditirajući malo sporije, smatrao je da bi moglo biti zanimljivo posvetiti cijeli članak ovim frazama, budući da postoji mnogo ljudi koji, sudeći po svojim izjavama, misle isto, i iskreno vjeruju da su u krivu. Znate, komentari poput 'otkad sam završio školu ne koristim matematiku' ili 'matematika mi je beskorisna'. Redovi koji slijede nemaju namjeru nikoga uvjeriti. Međutim, mislim da su to nužne ocjene kao par o kojima minimalno razmišljamo o netočnosti 'urbanih legendi' (rekao bih, sada kada je anglicizam u modi, 'falsifikata') izražene vrste. Razumijem da su opisani pristojno, bez zle namjere, i zato smatram da je naša dužnost (matematičara, znanstvenika, nastavnika ili tehničara) da ih pokušamo razjasniti ili barem navesti razloge našeg neslaganja. Budući da ću, nadalje, pokušati dati konkretne primjere, mislim da savršeno pristaje uz otkrivanje, što je konačno značenje ovih razmišljanja koja donosimo ovdje svaki tjedan. Sve one koji su studirali i završili sveučilišnu karijeru u toj disciplini nazvat ću matematičarima; trenutno diplomirani inženjer matematike, prethodno diplomirani inženjer matematike. Preširoka je to definicija, znam, jer bit će onih koji će matematičarima smatrati samo one koji se bave istraživanjem matematike, a ne one koji se posvećuju isključivo podučavanju, promociji itd. Dapače, ovi prvi imaju više legitimiteta za primjenu te brojke, jer svojim radom nastoje unaprijediti stvar. Ali budući da ću govoriti u smislu stečene obuke, u tom se smislu odvažujem učiniti naznačeno proširenje. Kojeg filozofa poznajete koji nije na neki način njegovao logiku ili matematiku? Za početak, komentira kako ne vjerujem da se može naći mnogo matematičara koji ne tvrde da su filozofija i povijest filozofije bitne discipline u nastavnom planu i programu bilo kojeg građanina s visokim obrazovanjem, bilo koje vrste. A ja ću to argumentirati pitanjem: Kojeg filozofa poznajete koji na neki način nije njegovao logiku ili matematiku? Je li potrebno napraviti popis nematematičkih filozofa? Háganla će naći znatno manji broj od skupa svih filozofa. A razlog je jasan: matematika razmatra ne samo tehničke aspekte temeljene na izračunima (to je samo dio, podskup koji bismo rekli terminima našeg predmeta, i podskup kardinalnih vrijednosti manji od cijelog prostora), već također slijedite Objašnjenje i demonstraciju bilo kojeg problema, koristeći jezike i obrazloženje koji su najprikladniji za prirodu problema. Matematika ne traži samo konkretno rješenje, kako nas uče u našem školskom životu, već je prije svega misao, analiza, razvoj tehnika; Nakon što se te tehnike pronađu, eksplicitni dio rezolucije bit će prodan, što više neće biti najmehaničkiji dio konačnog rješenja. Kao što sam rekao, ovo je samo završni dio, tehnički dio, u stvarnosti najmanje bitan, jer bitno je zaključiti, pronaći kako. Tu imate 'portret' onoga što se smatra 'prvim filozofom', Talesa iz Mileta, koji je, kao što možda znate, također poznat po teoremu koji je cijelom čovječanstvu omogućio da radi stvari poput mjerenja udaljenosti s nedostupnih mjesta. Nisi se mogao zaprljati ni od kuće. Iako je istina, budući da svako jutro otvorimo oči, koristimo se matematikom. Možemo podmetnuti igricu koja se zove 'Nemoj raditi ono što ti je potrebno nekako matematički da možeš'. Naravno, probudit će se kad im to tijelo kaže, jer bi budilica bila zabranjena. Zaboravite na tablete, mobitele, računala, televizore, mikrovalne pećnice, štednjake, grijalice, perilice rublja itd., sve uređaje koji imaju i najmanji integrirani krug koji, kao što znate, radi po određenom matematičkom algoritmu. Iz istog razloga nećete moći koristiti prekidač za svjetlo, pa ako je vaš dom u zatvorenom prostoru, pronađite dobru svijeću sa svijećnjakom kako biste njome mogli udobno rukovati, jer baterijska svjetiljka kao nijedna druga. Morat ćete imati dobre kante vode da ih izlijete u WC jer ne možemo isprati lanac ili otvoriti slavinu jer dizajn cijevi, njihov rad, zahtijeva neke proračune i mjerenja koje je netko napravio da bi funkcioniralo. Naravno, pripremite lišće drveća da sami očistite sebe, jer svaka vrsta papira ima mjere i dimenzije koje ne možete koristiti, a da ne spominjemo trijemove elemenata vaše kompozicije (ovo utječe na vaše tablete i lijekove niti on može piti) . Zašto je rola toaletnog papira cilindrična, a ne prizmatična, sferična itd.? Ah, oprostite, ne možemo koristiti matematičke izraze. Matematika ne traži samo konkretno rješenje, već je prije svega misao, analiza, razvoj tehnika. Jednako tako bismo na ulici trebali biti potpuno goli, jer oblik odjeće nije bilo kakav. Morali su ga izraditi prema određenoj veličini, a sastoji se od oblika odgovarajućih dimenzija. Ne bi trebali biti ni kovanice, novčanice (Jeste li se ikada zapitali zašto koristimo brojeve 1, 2 i 5 i njihove višekratnike kao nominalnu vrijednost novca? Zašto ne 1, 3, 7, na primjer, ili druge vrijednosti?), kreditne kartice ili bilo koje druge vrste (znate, zbog barkodova, PIN-a i ostalog), niti će obratiti pozornost na frekvencije autobusa i druga sredstva transporta (GPS-ovi se temelje na teoremu o sjecištu sfera). Otkriva da brojevi ne postoje. A ako ih poznajete, ne znate njihov poredak (Usput, kako je dobra 'Knjiga pijeska' Jorgea Luisa Borgesa! rukopis, jer su fontovi trenutno dizajnirani s matematičkim funkcijama i specifičnim metodama interpolacije; zapamtite pravila ove igre, nemojte koristiti ništa s matematikom). moraju hodati gdje god idu, ali ne najkraćim putem, jer na temelju čega se odlučuje koji je najkraći? Također, što znači 'kraći'? Očito nećemo moći jesti ništa što nije dobiveno sredstvima u kojima se koristi neka matematika, tako da, postiti to je jako zdravo, i idemo u polje, brati divlje voće, jer bojim se da ćemo neće moći uhvatiti ništa u čemu je omeđen vrt, oblik navodnjavanja, raspored sjemena itd. Na slici dizajner slova 'a' u Helvetica fontu, s Bezierovim krivuljama. Za primjenu ove metode, osim točaka kroz koje prolazi konačni prikaz (čvorovi), postoje precizne kontrolne točke koje označavaju nagib svake krivulje. Znanosti protiv humanističkih znanosti Iz očitih razloga ne možemo znati sve o svemu na iscrpan način. Ljudsko znanje je toliko široko da se moramo specijalizirati. Međutim, imati kulturu, poznavati najosnovnije od svega, sasvim je preporučljivo i obogaćuje. Ne znam u kojem je trenutku povijesti netko odlučio napraviti razdvajanje znanosti od humanističkih znanosti, niti tko bi bio lucidni 'genijalac', ali naravno da je napravio jednu od najvećih ludosti koja je ikada postojala i koja će postojati. Ljudsko biće je skup mnogih aspekata i nedjeljivo je. Treba i koristi sve vrste znanja. Nije 'od slova', niti 'od znanosti'. I jedno i drugo. Popularni izgovor 'Ja sam pisac' hvalospjev je jednostavnosti, apsurdu, nekompetentnosti. Ako se nađem na skupu na kojem se govori o 'Život je san', kako ću ostati reći 'Ne mislim, jer ja sam znanost'? Ili ako odgovori: "Onaj Quevedov film je super." Ne vrijedi kao argument. Pametnije je i razboritije šutjeti, ili prihvatiti neznanje, nego govoriti gluposti. Mi matematičari, znanstvenici, nikada ne bismo očekivali da svi rješavaju diferencijalne jednadžbe, ili prilagođavaju oksidacijsko-redukcijske reakcije (između ostalog jer da nije tako, bili bismo suvišni). Ali da, kao što je rečeno u jezičnoj knjizi Lázara Carretera koju smo proučavali, "biti u mogućnosti promijeniti registar", s namjerom da budete u mogućnosti čuti i tečno razgovarati i s profesorom sociologije i sa zaposlenikom za čišćenje. I naravno bez pedantnosti ili razmišljanja na trenutak da su neka zanimanja plus ili gora od drugih. Svi su jednako vrijedni jer su svi prijeko potrebni. Osobno pripadam književnom klubu, pratim nove filmove, više-manje se informiram o dnevnim vijestima (još jedna stvar koja me zanima), a matematičar sam. I razgovori s mojim kolegama iz razreda ponekad su specifični za matematiku, a mnogi drugi su o 'humanističkim' predmetima. Ni matematičari, niti bilo tko posvećen 'znanostima' ne preziru 'humanističke znanosti'. Upravo suprotno. Naravno, 'postajanje osobom', što je čitatelj koji je motivirao ove retke naznačio, nije isključivo ni za jednu disciplinu niti za bilo koga posebno. Umjesto toga, to je baština svih znanja koja smo razvijali, u dobru i u zlu, tijekom našeg boravka na ovoj planeti, koji će, uzgred rečeno, usput rečeno, završiti prije nego što Sunce postane crvena divovska zvijezda Ovaj posljednji komentar podsjetio me na dva nova divna razmišljanja iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, ne znam više jesu li znanstvena fantastika, kojih ima i sedam filmskih verzija: 'Planet majmuna', Pierrea Boullea, i 'Make Room, Make Room!' Harryja Harrisona, oba imaju i nešto matematičkog sadržaja. Jer, kao što sam rekao, sve je međusobno povezano i znanosti i humanističke znanosti nisu različite stvarnosti. Primjeri obiluju u svim vrstama djela, također u onome što smatramo klasičnom književnošću i autorima, sadašnjim i prošlim. Hoćemo li ikada moći prestati slušati nekoga tko govori 'Ja sam osoba iz znanosti' i/ili obrnuto? Koliko dugo mi vjeruju, nema sumnje, dragi čitatelji. Alfonso Jesús Población Sáez je profesor na Sveučilištu u Valladolidu i član Komisije za diseminaciju Kraljevskog španjolskog matematičkog društva (RSME).
