SLIJEDITI
Beatriz Madrigal ima 26 godina. Radi, studira magisterij i ima dvodiplomski studij sociologije i politologije. Čak je proveo dvije godine na Erasmusu, jednom u Njemačkoj i jednom u Argentini, kako bi poboljšao svoju obuku. “Jako sam štreber od malena. Oduvijek sam puno učio”, kroz smijeh kaže za ABC. Njegov slučaj, ovako ispričan, najčešći je. Ali stvarnost je da mlada žena vidi jedva 3%: ona je slabovidna. Naravno, ne nosi štap ni naočale.
Prema studiji 'Akademski uspjeh studenata s invaliditetom u Španjolskoj', koju je provela Zaklada ONCE, ti su studenti dobili ocjene slične onima u restoranu za mlade, unatoč činjenici da su njihove potrebe "često zanemarene".
Drugim riječima, nema razlika u ocjenama dobivenim na ispitima koje polažu, a koje su istraživači definirali kao stopu uspješnosti koja se nalazi na preddiplomskom studiju među studentima s invaliditetom, dok je kod studenata bez invaliditeta istih programa nalazi se na 86.7. U ovom slučaju magistarskog studija ocjena je 97,1 odnosno 98,1.
"Problemi za te studente nastaju kada nemaju potrebne resurse i prilagodbe", objasnila je Isabel Martínez Lozano, direktorica programa sa sveučilištima i promicanja mladih talenata pri Zakladi ONCE, koja hitno poziva da se uzmu u obzir potrebe ovih mladih ljudi, koji se velikim naporom bore da ne budu izostavljeni unatoč nebrojenim preprekama s kojima se suočavaju. "Za njih odlazak na sveučilište nadilazi polaganje ispita ili stjecanje znanja: pomaže im da budu autonomni i nastave rasti u svom životnom projektu", prisjeća se.
UNESCO je već 2020. upozorio da Španjolskoj nedostaje inkluzivnog obrazovanja. "Postoje veliki nedostaci u pogledu toga koliko je obrazovnih metodologija pojačano za digitalnu transformaciju", kaže Martínez Lozano. “Odnosno, ne postoje inkluzivne -kontinuirane- obrazovne metodologije. Kao ni primjena univerzalnog dizajna za učenje. Postoje samo adaptacije. Postavili smo rampe u fizičkom svijetu, ali ti isti mostovi do znanja nisu postavljeni. A budućnost se događa upravo zato što smo sposobni poučavati svaku osobu na diferenciran način prema njezinim karakteristikama”.
prepreke
Beatriz bi se, primjerice, ljutila u nezamislivim situacijama. U 3. ESO, profesor matematike je JEDNOM rekao učitelju da ne može ući u razred. “Morao je biti uz mene, on je moja desna ruka, moja podrška, jer ja ne vidim ploču. Uvijek je bio uz mene da vidi što učim, bilježi itd. tako da mi možeš kasnije pomoći.” Na fakultetu je profesor tražio da ima 50% više vremena za polaganje ispita. “I rekao mi je pred cijelim razredom. Zamislite kako sam se osjećao!”, kaže, ali “naučio sam da su to moja prava, da ne tražim usluge, tražim samo ono što mi odgovara”. Još jedna nepovoljna situacija s kojom se više puta susrela na ispitima je da profesori zaborave da ih ima i ne mogu joj dati ispit na papiru. “Moraju mi ga dati na USB-u da ga mogu pročitati pomoću povećala na računalu. Upozoreni su na vrijeme, ali više od jednog nije pristalo, a povrh toga su se naljutili jer je cijeli razred ostao paraliziran. A imate li nervozu? moja tjeskoba? Ja u sredini, u centru pažnje, kolege me čekaju a da ne mogu započeti ispit. To se ne uzima u obzir pri ocjenjivanju”, prisjeća se mlada žena.
Zbog svih ovih razloga, Martínez Lozano se prisjeća da je “obrazovni sustav vrlo težak za osobe s invaliditetom. Ali to je u zadnjoj fazi, od 16. godine, kada nije obvezno, još gore jer učitelji čuju da oni nisu dužni ništa raditi. Naši slučajevi dolaze od mladih ljudi kojima je uskraćena promjena učionice na prvi kat jer su u invalidskim kolicima, a u školi nema lifta. I moraju promijeniti školu. Nastavnici koji razumiju da nemaju obvezu drugačijeg tretmana ili prilagodbe... Puno nedostaje obuke nastavnika”.
Isabel Martínez Lozano u uredu Zaklade ONCE – Tania Sieira
Međutim, na fakultetu studenti obično bolje stoje. “Vrti mi se u glavi kad pomislim na nju jer su stvari bile loše, ali, unatoč svemu, tamo im je onda bolje - kaže čelnik Zaklade ONCE-. Unatoč svim nedostacima koji postoje, sveučilište je osviještenije i ima usluge podrške osobama s invaliditetom”.
“Primamo slučajeve mladih kojima je uskraćena promjena učionice na prvi kat jer su u invalidskim kolicima, a u školi nema lifta. I moraju promijeniti školu. Nastavnici koji razumiju da nemaju obvezu drugačijeg tretmana ili prilagodbe... Puno nedostaje obuke nastavnika”.
Većina studenata s invaliditetom odabire UNED, prema studiji, jer im nudi veću fleksibilnost. "Što pokazuje da sveučilišta licem u lice još uvijek ne nude svu pristupačnost koju mnogi studenti zahtijevaju", kaže Martínez Lozano, koji poziva na 100% pristupačne sveučilišne centre.
"Postoje i prepreke i strahovi", dodaje, budući da mnogi mladi ljudi sumnjaju u svoju sposobnost studiranja za diplomu prvostupnika ili magistra. Obitelj također utječe na uspjeh učenika s teškoćama u razvoju. „Ne podupiru uvijek svoju djecu na odgovarajući način zbog pretjeranog protekcionizma, na primjer, bez da ih potiču na odrastanje“, kaže Martínez Lozano.
U Beatriz, međutim, roditelji i njezina sestra uvijek su je podržavali. Toliko da je proveo dvije godine u Njemačkoj i Argentini na Erasmusu, uz potporu Fundación ONCE. “Financijska sredstva i stipendije za ove studente imaju odlučujući utjecaj. Mnoge poteškoće kroz koje prolaze povezane su s nedostatkom sredstava”, kaže odgovorna osoba koja podsjeća i da su troškovi života osobe s invaliditetom 30 posto skuplji. “Ako se ponude resursi, ljudi napreduju. Danas više od 100 Erasmus studenata s invaliditetom odlazi”.
Stariji i više godina studija
Dakle, što razlikuje studenta s invaliditetom? Prema izvješću, s obzirom na dob u kojoj pristupaju visokom obrazovanju i vrijeme koje im je potrebno da ga završe: njihova je prosječna dob znatno viša, 31 godina u diplomi i 37 u magisteriju, u usporedbi s 22, odnosno 28 godina za skup učenika. Oni također pokazuju, kao i studenti općenito, razlike prema spolu.
„Pristup osobama s invaliditetom je više zbog prepreka koje imaju na putu i zbog vlastitog invaliditeta zbog kojeg zastaju u životu zbog zdravlja, operacija i sl.“, objasnila je voditeljica ONCE-a. «A rodna varijabla povezana s invaliditetom postaje nepovoljna okolnost - nastavlja se - zbog nedostatka uvjerenja u obitelji i okolini da mogu biti profesionalci. Baš kao što nitko ne pretpostavlja kako će slijepa djevojka ili djevojka u invalidskim kolicima biti majka. Postoji rodna predrasuda: manje se vjeruje da su žene s invaliditetom profesionalci. Nadam se da će te uskoro ispraviti."
Još jedan od ciljeva Fundación ONCE je jamčiti punu društvenu uključenost ovih mladih ljudi kroz zapošljavanje. "Obrazovanje i obuka za njih su elementi koji ih najviše osnažuju", kaže Martínez Lozano. Iz tog razloga, subjekt ima program stažiranja koji olakšava ovaj prvi kontakt i potiče studente u potrazi za kvalificiranim poslom.
“Imamo dva ključna problema – objašnjava upravitelj Zaklade ONCE-. Prvi je da je malo onih koji rade. Ne možemo imati tu razinu neaktivnosti jer je to u postojećem sustavu neodrživo: samo 1 od 3 osobe s invaliditetom radi. I, drugo, skloni su pronaći prazninu u niskokvalificiranim poslovima iu sektorima u kojima će više radnih mjesta biti uništeno u sljedećih 50 godina zbog digitalne transformacije. Naš izazov je da idu na sveučilište i da imaju mogućnosti. U isto vrijeme, tvrtke moraju promijeniti svoj mentalitet i uskladiti ga sa svojim javnim diskursom jer je realnost takva da inženjer s invaliditetom ne izgleda isto kao inženjer bez invaliditeta. A još manje ako je njihov invaliditet vidljiv.
Iz tog razloga, studija traži od sveučilišta da u svoje strategije usmjeravanja i zapošljavanja uključe aktivnosti za studente kako bi promicali pristup visokom obrazovanju za studente s invaliditetom, budući da je njihova prisutnost u ovom području još uvijek niska, te da uz testove pristupa imaju prilagođene njihovim potrebama , uz manje složen sustav stipendiranja.
Zaklada ONCE također smatra da je, kako bi imali sve relevantne pokazatelje o akademskoj uspješnosti studenata s invaliditetom, neophodno ugraditi varijablu invaliditeta, jedinstveno kodiranu, u statistiku Integriranog sveučilišnog informacijskog sustava (SIU). , o vrsti i stupnju invaliditeta te, u mjeri u kojoj je to moguće, o skrbi koju primaju službe za podršku studentima. „Važno je znati otkriti propuste i poboljšati se“, zaključuje voditelj.
EVAU suspendiran u adaptaciji
Studenti s invaliditetom pristupaju sveučilištu uglavnom preko EBAU, prema studiji koju je provela Zaklada ONCE. Iz tog razloga, subjekt traži da se navedeni test prilagodi u "proceduri, formi i vremenu" kako bi mu pristupili studenti s invaliditetom "pod istim uvjetima".
Direktorica programa sa sveučilištima i promicanja mladih talenata Fundación ONCE, Isabel Martínez Lozano, priznaje da bi "trebali imati zajamčenu prilagodbu", ali "ima svega i teško je".
“Na primjer, gluhim osobama je jako teško. Po mišljenju ocjenjivača, pravopisna pogreška je ono što svi znamo, ali za gluhu osobu to nije isto. Teško im je ne nedostajati pravopisa jer im je komunikacijski sustav drugačiji. Postoje kazne koje se ne razumiju. Njima je jako teško, kao i ljudima s hiperaktivnošću, koji ne mogu tako dugo sjediti na ispitu, a da se ne pomaknu. Ove se karakteristike ne uzimaju u obzir na ispitu koji je nefleksibilan, kada sustavi vrednovanja i metodološki sustavi moraju biti fleksibilni i pripremljeni za raznoliko studentsko tijelo jer društvo je takvo”.
