Glumac izlazi iz ormara

Napokon, u dobi od pedeset i četiri godine, glumac koji puše pijetlove izašao je iz ormara. Tri nakon što je pisac Swallowing Swords izašao iz ormara objavivši svoj skandalozni roman Salsipuedes, glumac Puffer je skupio hrabrosti, dao intervju za Chupacabra Lady's High Audience program i priznao, kao netko tko priznaje zločin ili Una low morala, koji se zaljubio u Mačevalce krajem prošlog stoljeća, dok su oboje bili mladi, ali već slavni, kad su živjeli zatvoreni u smrznutom ormaru straha i skromnosti.

No, glumac Blowing Cocks pojasnio je da je njegova romantična, odnosno ljubavna afera s pernatom Swordswallowerom bila kratka i neuspješna te je požurio ustvrditi da to za njega nije relevantna veza, odnosno s Swordswallowerom, koju je naboo na ražanj kao anticucho. , kojeg je pokorio i napeo kao nestalnog zmaja, bilo mu je nebitno.

Nakon što je vidio intervju s gospođom Chupacabras, pisac Swallowers osjećao se tužno, obeshrabreno. Ne odgovara Cockblowerovoj verziji. Smatra da se jako zaljubio u glumca, ali nije imao hrabrosti to prihvatiti, proživjeti, obznaniti. Zato je napustio taj grad, tu razboritu zemlju. Zato je otišao od Cocksuckera. Jer, da bi pretpostavio svoje biseksualno stanje, Swallowers je morao otići u egzil i napisati svoj roman Salsipuedes.

Moja veza s Cockblowerom nije bila ni kratka ni neuspješna, a nije ni beznačajna, smatra Sword-Eater. Trajalo je par godina. On je bio moj prvi muškarac. Svidjelo mi se. Nisam znala kako da ga volim, nismo znali kako da se volimo, ali ja sam ga voljela. I zato je posvetio poglavlje Salsipuedesa, pod naslovom Glumac ima lik, koji se zove Soplamocos, inspiriran Soplapollasom. Mislio sam na njega, pisao sam misleći na njega, jer sam ga još uvijek volio. Naime, moja veza sa Suplapollasom nije bila kratka ni neuspješna, već ogromna, intenzivna, brutalna, mučna, a ujedno me odgajao mračnim užicima koje do tada nisam poznavao.

Cocksucker je odlučio izaći iz ormara jer želi ponovno pokrenuti svoju karijeru pjevača, karijeru koju je napustio kad je bio vrlo mlad. Swordswallow smatra da je odlična ideja da se Cockblower bavi glazbom. Talentiran je, zgodan, dobro pjeva, graciozno pleše. Odijelo se umjetnički izražava, smatra Sword Eater. Odgovara joj da piše svoje pjesme, da piše pjesmu o čovjeku kojeg je voljela, otvoreno gay pjesmu. Njemu je pristajalo da se odvaži biti gay pjevač, kao što je meni, na početku moje spisateljske karijere, pristajalo da budem pisac koji svoj gay senzibilitet nije skrivao, već ga je pokazivao, smatra Swordswallower. Ako Cockblower ima ikakvu vrijednost kao umjetnik, misli on, trebao bi pisati pjesme prožete njegovim gay senzibilitetom.

Sword Eaters misli: problem s Cockblowerom je u tome što, budući da je glumac, napustio glazbu prije nekoliko desetljeća da bi bio samo glumac, sve riječi koje je izgovorio u svojim filmovima, predstavama, TV serijama i sapunicama, nisu prave.riječi koje je on napisao, koje su izašle iz njegovog uma i njegovog duha i njegovog srca, ne, to su riječi koje su drugi, scenaristi, napisali i koje je on, kurcopuša, zapamtio, recitirao, izgovorio s histrionskom namjerom, vrišteći ili jecajući ili povlačeći se u sebe, biti drugi, biti drugi, a ne sam. Naime, Soplapollas je bio uspješan kao glumac, ali, paradoksa li, nije se umjetnički izrazio. Naprotiv, da bi spriječio svoju superpubliku, a to je bio homoseksualac, on je sebe umjetnički potisnuo, sakrio je svoju osjetljivost, sakrio je svoje najživlje, najbolnije, najranjenije područje, ono područje iz kojeg, htjedoš ili ne, umjetnost dolazi..

Na kraju je, dakle, Swordwallower izašao iz ormara prije tridesetak godina jer je imao potrebu da se umjetnički izrazi kao pisac, otkrivši svoje najživlje, najbolnije, najranjenije područje: da, iako voli žene, one su mu se ponekad sviđale više. , mnogo više. , muškarci. Sada je Cocksucker izašao iz ormara iz istog razloga, ili s istom namjerom: jer želi ponovno pokrenuti svoju glazbenu karijeru i, kad pjeva, kad piše pjesme, treba se osjećati slobodno, umjetnički se izražavati, konačno izgovoriti riječi koji izlaze iz njegove zone.življi,bolniji,ranjeniji. Gutači mačeva i puhači shvatili su tada, divlje, podudarno, da umjetnost nastaje iz opsesija i trauma, iz sentimentalnih neuspjeha i ljubavnih poraza, iz onoga što je moglo biti dobro prljavo i uvrnuto i prljavo loše, jebeno loše. Umjetnik koji sebe potiskuje neće biti umjetnik kabale. Solo umjetnik vrlo samozadovoljno izlaže svoju sretnu zonu, neće biti veliki umjetnik. Umjetnik koji se boji istine neće biti vrijedan umjetnik.

U programu Señora Chupacabras, glumac Soplapollas rekao je da se osjećao izdanim od strane pisca Swallowersa kada je kratko poglavlje svog romana Salsipuedes posvetio glumcu koji je mogao ili ne nalikovati njemu, dobrom Blowcocku, srcolomcu TV serija, fetiš za mlade napaljene žene, predmet žudnje libidinoznih i neinformiranih žena. Žalosnim ili viktimiziranim tonom, Cockblower demonizira Swordswallowera: izdao me, manipulirao mnome, razotkrio me, silovao me, napao me. Glumac Cock-blower zatim se upušta, možda i ne shvaćajući, u slasnu kontradikciju: on optužuje Mačevaoca za napad na njegovu privatnost u televizijskom programu, u programu Gospođe Chupacabras, koji napada intimu. Vidjevši ga na televiziji, Swordswallow razmišlja: Pisao sam o glumcu koji je izgledao poput tebe, Cockblower, jer ono što smo zajedno proživjeli, što nije ništa manje, činilo se kao eksplozivno gorivo za paljenje svete vatre umjetnosti, književnosti. To nije bio napad na tebe: to je bila počast tebi. Ali budući da si bio u ormaru i nisi mogao prihvatiti sebe kao gay, onda si patio. Ali patnju nisam prouzročio ja: sami ste je nametnuli bojeći se istine. Moji su roditelji, smatra Swordswallower, također patili s mojim romanom Salsipuedes: ali patili su zbog toga što su bili homofobi, jer su se sramili imati biseksualno dijete, pa je patnja proizašla iz predrasude, mane, proizašla iz intelektualno i moralno pogrešnog položaja. . Na kraju, misli Gutač mača, ako je Cockblower napisao pjesmu inspiriran mnome, nisam se osjećao izdanim, razotkrivenim ili nasilnim: naprotiv, osjećao sam se počašćenim, polaskanim, počašćenim. Jer umjetnici pišu (i slikaju, i pjevaju, i prikazuju u filmovima) samo o onima koji imaju tetovaže na srcu. Nebitne ljude ne pamtimo, pretačemo ih u umjetnost, jednostavno ih zaboravimo. Iz tog razloga Swordswallow smatra da je njegova ljubav prema Cockbloweru bila aktualna i na neki način još uvijek opstaje, još nije izumrla, jedva kuca na pojedinim stranicama njegovih romana.

Pakosnim ili prezirnim tonom, izlazeći iz ormara kao da je žrtva, demonizirajući Swordwallowera kao da je satir ili pokvarenjak, Cockblower se rugao Swordwalloweru: on je buržuj, on je trbuščić, ima velik trbuh , ima djecu , oženjen je ženom, kakav užas. Vidjevši ga, osjetivši zlobnu i podmuklu namjeru tih riječi, Gutač oštrica ponovno osjeti sažaljenje. Ima dojam da, kako bi izašao, Cockblower mora loše govoriti o njemu. Možda glumac to ne primjećuje, ali cijelo vrijeme igra ulogu žrtve. Kaže, na primjer: Bio sam spreman ozvaničiti našu vezu, ali Swordswallower je poletio, nestao. Također kaže: Gutači su bili sjena, duh. Kaže i: nikad me nije istinski volio, nikad me nije poštovao. Na kraju kaže: Gutači su zasjenili moju glumačku karijeru. Jasno je da Cockblower, kako bi konačno izašao iz ormara, trideset godina nakon izlaska romana o Salsipuedesu, mora pljunuti jetko i oštro protiv svog neprijatelja, Sword Eatera. Ne čini se kao sretan izlaz iz ormara. Za izmučen način priznanja da si gay. Gotovo zato što se pomirio s prljanjem ormara zbog zlog Sword Eatera, krivca za sve patnje jadnog Cockblowera.

Gutači mačeva se pitaju: jesam li ja buržuj, kao što kaže Cockblower? Što znači biti buržuj? Ako biti buržuj znači imati novca i živjeti mekim i opuštenim životom, onda da, ja sam buržuj, priznaje Swordswallower: imam mnogo novca, više nego što sam ikada sanjao da imam. Ali, da je buržuj, bi li objavio tih petnaest romana koje je objavio? Zato što je svaki od tih romana razarao moju čast, moj ugled, moju dobru buržoasku brojku. Odnosno, da sam buržuj kao što me optužuju, ne bih bio pisac, ne bih nastavio pisati, ne bih objavljivao gerilske i subverzivne romane koje sam emitirao, riskirajući život , misli Mačevalac. Jer dobar se buržuj prilagođava, a dobar pisac, naprotiv, buržuja izbacuje, smeta, prestrojava.

Swordwallower se odmah zapita: imam li velik trbuh, jesam li trbušast? Iskren odgovor je: da, definitivno sam debela. Ja sam metar osamdeset šest. Imam sto kila. Nisam debeo: debeo sam! Ali ne kao model, ne kao glumac, ne živim od svog tijela, od svoje siluete. Biti pisac, televizijski novinar, živjeti od svojih riječi, od riječi koje pišem, od riječi koje govorim. Svejedno je onda, u umjetničkom ili novinarskom smislu, jesam li debeo ili ne, smatra Mačevalac. Bilo bi glupo reći Almodóvaru: Nije mi se svidio tvoj film jer si bucmast, kako je moguće da si tako bucmast kao gay? Jadno bi bilo reći Lanatu: kakva šteta što si debela, ne vidim te na TV-u i ne slušam te na radiju jer si debela. Bilo bi glupo reći Tarantinu: on već gleda vaše filmove jer ste trbušasti. Bilo bi podlo reći Paduri: Ne sviđaju mi ​​se više tvoje knjige jer ti je narastao trbuh. Osim toga, gutajući mačeve sam sebi govori: Debeo sam jer sam bipolaran i debljaju me nemali broj tableta koje pijem za regulaciju tog psihičkog poremećaja, dokazano me debljaju. Zato je, smatra Swordswallower, tužan napad glumca Cockblowera, koji ga snižava ili omalovažava kao debelog i buržuja, jer je otkrio kratkovidnost, podložnost neozbiljnoj modi i gorko, kiselo srce.

Žali li Swordswallower što je volio Cockblowera? Naravno da ne. Žalite li što ste objavili roman Salsipuedes, što ste ocrnili lik glumca Soplamocosa s reputacijom ženskaroša koji je, o čudo, homoseksualac u ormaru? Ne, naravno da ne. Sjećate li se rado ili nježno Cockblowera? Da, točno ako. Želiš li vidjeti? Ne, boji se to pogledati: misli da bi ga Cockblower u napadu bijesa mogao gurnuti s balkona svoje zgrade, ili zadaviti, ili izbosti. Mislite li da je Cockblower učinio pravu stvar što je nastupio u emisiji gospođe Chupacabra? Da, jako se dobro snašao u izlasku iz ormara, nikad nije kasno za to. Trebaš li nastaviti pjevati Cocksucker? Naravno, misli Gutač mačeva. Biste li voljeli da Cockblower napiše pjesmu o ljubavi i slomljenom srcu koje ste oboje doživjeli? Bio bih najsretniji čovjek na svijetu da je Cockblower napisao pjesmu inspiriran mnome, smatra Swordswallow, pa makar me u toj pjesmi nazvao debelim, trbušastim, trbušastim i buržujskim.