SLIJEDITI
U Federaciji udruga razdvojenih i razvedenih žena, udruzi Žene za zdravlje i ADDAS-u, Udruzi za pozornost seksualno zlostavljanim ženama (izvornik na katalonskom je Associació d'Atenció a Dones Agredides Sexualment) iza njih stoji više od trideset godina pomoći ženama u ranjivim situacijama. Zlostavljane, silovane, trpjele su incest, prisilne brakove ili sakaćenje. Dijele zajedničku prošlost i gotovo identičnu, vrlo mutnu neposrednu budućnost: njih troje daju glas nezadovoljstvu bezbrojnih društvenih subjekata koji osuđuju prijenos subvencioniranih sredstava kroz dvostruku tranšu poreza na osobni dohodak i poreza na dobit poduzeća. Riječ je o tzv. jedinstvenom 0.7, kojim upravlja država, preko Sekretarijata za socijalna prava i autonomije u omjeru 80-20% i koji raspodjeljuje pomoć za uzdržavanje solidarnih subjekata.
"Ako ne dijelite ideologiju Podemosa, dva ministarstva (jednakosti i socijalnih prava) favoriziraju druge grupe i njihove platforme na štetu pionira i s najdužim stažom u Španjolskoj, ali daleko od njihovih ideja", kaže ABC Soledad Muruaga, predsjednica Žene za zdravlje.
Sredstva su stigla, prvi put u povijesti svih vlada Španjolske, s gotovo pola godine zakašnjenja. Institucije socijalne pomoći primaju ih od svibnja i još uvijek su one koje odgovaraju 2021. Prilikom otvaranja omotnice s obavijesti od strane države, Ana María Pérez del Campo, predsjednica Federacije razdvojenih i razvedenih žena, osuđuje ovaj medij. 'gušenje 71% manjeg doprinosa'.
Ana Maria Perez del Campo – GUILLERMO NAVARRO
Muruaga ju je ratificirao. Dobio je 85.000 od 250.000 eura koji su mu omogućili održavanje triju programa oporavka i psihološke skrbi za žene u osjetljivoj situaciji. “To je 70% manje. Najgore je što novca ima više nego prethodnih godina, a i pored toga smo mnogi subjekti koji se nalaze u ovoj ozbiljnoj situaciji.
Da je u proračunu veći iznos potvrdili su iz Platforme za treći sektor: “U zadnjem pozivu za 0.7%, u 2021. godini, općenito gledano, utvrđeno je poboljšanje sustava. S druge strane, 65% prijavljenih programa dobilo je sredstva (u prethodnom pozivu bilo je 56%). Isto tako, prosječna stopa pokrivenosti u financiranju projekata raste na 31% (10 postotnih bodova više nego 2020. godine). No, potražnja (227 milijuna eura) višestruko je veća od transfera”. Nastavlja: „S druge strane, uočili smo da se posljednjih godina prosječna cijena po programu smanjuje. Međutim, uzimajući u obzir veći broj programa i, prije svega, povećanje sredstava za raspodjelu, nalazimo da je prosječni trošak po programu narastao na 87.300 eura, što je oko 28.400 eura više u odnosu na prethodnu godinu. Izvori s ove platforme potvrđuju da akumulirano kašnjenje mnoge subjekte dovodi u probleme.
Posljedice 'hachaza'
Nakon 'hachaza', Mujeres para la Salud prisiljen je, nakon što je otpustio tri radnika, napustiti svoje sjedište u Aveniji Alfonsa XIII u Madridu i unajmiti mali prostor u ulici Colombia u glavnom gradu. S dobivenim od prodaje imovine Muruaga vizualizira da će "oni preživjeti kako znaju i umiju sljedeće 2-3 godine". Jer inače su "mnoge od ovih žena napuštene", pobunila se.
Pérez del Campo ne krije duboku ljutnju na ministrice Ione Belarra i Irene Montero, koje je više puta u javnosti ružio zbog njihove 'queer' politike protiv feminizma. “Upravo oni koji se usuđuju braniti žene pretučene rodnim nasiljem odsjekli su dovod pionirskih institucija, dok posljednjih dana vidimo kako Španjolska izgleda puna leševa zbog seksističkih zločina. Nije slučajno, sustav ne funkcionira i takve se stvari događaju kada je razina obrane žena smanjena. Povrh nas koji ih čuvamo, oni nas dave”.
Njegov slučaj je paradigmatičan. Nakon deset godina upravljanja najvećim i prvim centrom u zemlji za oporavak sveobuhvatne skrbi za žene i djecu žrtve rodnog nasilja i čuvanja njegove lokacije skrivene kako je ne bi otkrili agresorima, ovaj je tjedan gradsko vijeće Madrida obznanio lokaciju mjesta (počinivši ozbiljnu neopreznost) kao vapaj za pomoć zbog nedostatka resursa. "Njegov kontinuitet je u opasnosti", upozorio je konzistorij, koji je dodao da je po prvi put od 1990. i nakon pomoći 700 žena i 800 maloljetnica, takva bitna feministička služba "u ozbiljnoj opasnosti od nestanka" odlukom Vlade. "Nasilje traje, a usluga je ključna", gradsko vijeće izazvalo je ministarstva Podemosa.
Povijesna feministkinja Pérez del Campo opire se. Ne želim ni čuti za rastanke. “Trenutno imamo 50 obitelji unutra, 42 žene. Ne možemo ih pustiti. Nastavit ćemo ovako”, tvrdi, zahvaljujući radnicima centra koji su četiri mjeseca bez plaće. “Zajednica Madrida nam je dala 60.000 eura i to u roku. Iznos koji smo sada dobili od države smiješan je za održavanje osoblja psihologa, pedagoga, socijalnih radnika i pravne službe. Ovi 'ljudi' su predložili zatvaranje centra [poruka ljubičastim ministrima], ali podsjećam vas da žene glasaju. To je hajka."
Prvo sklonište za zlostavljane žene u zemlji, otvoreno od 1990. u madridskoj općini – G. NAVARRO
U trećem primjeru, ADDAS, meta njihovog bijesa je Generalitat de Catalunya i izopačeni sustav: "To je institucionalno nasilje", agitira Gloria Escudero, koordinatorica pionirskog udruženja za pomoć seksualno zlostavljanim ženama u ovoj autonomiji. Izvadili su kalkulator jer vide ozbiljnu prijetnju svom opstanku. "Nemamo likvidnosti", tvrdi on Escuderu, nakon što je primio 12.000 eura od Gradskog vijeća Barcelone i 5.000 od Provincijskog vijeća za održavanje i najam sjedišta na godinu dana. Zbog “tehničke” pogreške, oni su isključeni iz javnih doprinosa zajednice-države. “Sustav je koncipiran na način da ne funkcionira, mora pružati usluge u prošlosti, naslijepo, a da nije dobio ni potpore iz prethodne godine. To je kronični problem, koji je ove godine pogoršan prevelikim kašnjenjem”, priznaje za ove novine. Trenutno, ovog lipnja i nakon 30 godina neprekidnog rada, “svi su radnici otišli na ERTE”, žali se.
“Psihološko i pravno praćenje 350 žrtava medijskog seksualnog nasilja svake godine zahtijeva više novca. Prvi put imamo ljude na listi čekanja i osam silovanih žena kojima sada nismo mogli pomoći”, plače.
