Demonstracija ispred broda Estai nakon njegovog oslobođenjaManuel P. Villatoro@VillatoroManuAžurirano: 17. 02:2022h
“Želimo znati zašto nam prijete oružjem. Mi smo ribari." Oko ponoći u noći 9. marta 1995. godine počeo je međunarodni sukob kojeg se malo ko sjeća: takozvani Rat Halibuta. Padala je kiša u sjevernom Atlantiku, tužni uvod u napetost koja će uskoro buknuti, kada je metalni zveket mitraljeza presekao vjetar kod Njufaundlenda. Meci su dolazili sa broda 'Cape Roger', više kanadskog nego curlinga, a meta je bio ribarski brod 'Estai' iz Viga. Bio je to prvi napad koji je država pokrenula protiv drugog u četiri decenije.
Detonacija tog mitraljeza prekinula je višesatne uspone i padove i razgovore između oba plovila u zajedničkom tjemenu: pecanju morske plohe, životinje slična morskom listu.
Neki – Kanađani – tražili su od Galicijana da odu daleko od tih mora; ostali – Španci – tvrdili su da su slobodni da pecaju u međunarodnim vodama ako to žele. Sve se završilo kako je i trebalo: hapšenje broda Vigo od strane Obalne straže. Od tada je počelo davanje i primanje koje je dovelo do objave rata koji je trajao jedva jedan dan i koji je trebalo da uvuče Evropu u veći sukob.
početnih napona
Ali rat nije rasvijetljen samo u jednom danu na osnovu oholih riječi i uvreda na otvorenom moru. U praksi, ovo je drastično ograničilo ribolov crvenog okuna u tom području. „Tuča je nestala na diplomatskom polju motivacijom glasanja unutar Sjevernoatlantske organizacije za ribarstvo (NAFO) kojim je EU bila primorana da smanji svoju trenutnu kvotu od 75% ulova grenlandske morske plohe u toj regiji preplanulih samo 12,59%.” , potvrdio je ovaj list.
Šlag na tortu bile su izjave kanadske vlade u kojima su potvrdili da će se "poduzeti potrebne mjere kako bi se zagarantovalo da će se stranoj prekomjernoj speciaciji populacija istočne obale" doći kraj. Kao da prikrivena prijetnja već nije bila dovoljna, 12. maja je izmijenjena 'Zaštita priobalnog ribarstva', pa je odobrena upotreba vojne sile protiv svakoga ko je pristupio njenim teritorijalnim vodama. Mjesecima kasnije, kanadski ministar ribarstva i okeana, Brian Tobin, više je patio od temperature, prema ABC-ju, kada je "saopštavao o izmjeni svojih propisa o ribolovu kako bi sebi dodijelio trenutno pravo izvan svojih 200 jurisdikcijskih milja".
+ informacije
A na tim stubovima je galicijska ribarska flota stigla u Newfoundland u martu 1995. Moglo bi se reći da su jela platili 'estai' nakon bezbrojnih upozorenja i prijetnji lokalnih obalnih vlasti. "Kanada je jučer priznala ukrcavanje i uhvaćena sa španskog broda koji je lovio grenlandsku morsku letvicu", izvještava ABC 10. istog mjeseca. Španska vlada je to zgražanje nazvala "činom piraterije", dok su ga predstavnici Evropske unije nazvali "nezakonitim činom izvan normalnog ponašanja odgovorne države". Tobin se nije uplašio i odgovorio je da će lov biti proširen na svako ribarsko plovilo koje prekrši nove propise.
Huelga je rekla da su slike hvatanja 'Estaija' šokirale Španiju. Vidjeti mornare iz Viga kako stižu u luku i kako ih lokalno stanovništvo pozdravlja zviždanjem, bio je prstohvat nacionalnog ponosa. Osim toga, kapetan broda, Enrique Dávila, potvrdio je pozivom da je posada u dobrom stanju: "Smiren sam, svi smo dobro i oni nas tretiraju kako treba." On je takođe objasnio da su, kada je ukrcan na ribarski brod, bili "najmanje 300 milja od kanadske obale". To će reći: u međunarodnim vodama. “Odlučili smo im dozvoliti da nas napadnu kako bismo sačuvali naš fizički integritet”, usavršeno.
Nisu odugovlačili sa oslobađanjem nakon što su platili svojevrsnu otkupninu od 50 miliona pezeta, ali je sjeme sukoba već bilo zasađeno. Reakcije se u Španiji umnožavaju, a niko nije tražio smirenje. Manuel Fraga, predsjednik galicijske izvršne vlasti, rekao je da smatra da je "to uhvaćeno kao agresija na sve naseljene u Španiji". Isto je učinio i savjetnik za ribarstvo, Juan Caamaño, koji je optužio Kanadu da je počinila “čin rata protiv suverene zemlje”. Istovremeno je naglasio da bi Evropska unija trebala uvesti sankcije "sjevernoameričkoj zemlji osim ribarstva".
Jednodnevni rat
Vlada, na čelu sa socijalistom Felipeom Gonzálezom, nije se suzdržavala i odgovorila je slanjem broda, 'Vigía', u Terranovu da zaštiti ribarski restoran. Ali čak ni to nije potreslo duhove. Naprotiv, učinilo ih je još toplijim. "I brodovlasnici i kapetani španjolskih zamrzivača osudili su 'uznemiravanje' kojem su brodovi izloženi od strane jedinica kanadske mornarice i aviona iste nacionalnosti", napisao je ABC 21. marta, ubrzo nakon toga, španska vojska brod će stići u to područje.
Tokom narednih mjeseci Kanada je nastavila svoju kampanju uznemiravanja španskih ribarskih brodova. Jedva pet dana nakon što je stigla 'Vigía', napali su vodenim topovima 'Verdel', 'Mayi IV', 'Ana Gandón' i 'José Antonio Nores'. Tobin je podržao te napade i tvrdio da, kada dođe vrijeme, oni neće oklijevati s upotrebom sile. Sa svoje strane, Španija je dozvolila floti da nastavi sa ribolovom i osudila dela svog novog neprijatelja. Evropska unija je prihvatila ogorčenje izvršnog direktora Felipea Gonzáleza, ali nije uvela nikakve ekonomske sankcije. Činilo se da je sve stalo.
+ informacije
Odgovorni za ribarske brodove i zamrzivače bili su jasni u izjavama za ove novine: „Pritisak kojem nas izlažu je pravi psihološki rat; četiri kanadska patrolna čamca nalaze se na manje od trideset metara od naših čamaca, s velikim reflektorima koji nas zasljepljuju i onemogućuju nam da radimo». Eugenio Tigras, kapetan 'Pescamaro I', bio je još jasniji i jasniji i jasniji da je bio primoran da se bori protiv vojnika Nepobjedive Armade koji su patili plovidbom kako bi natjerali Kanađane na zemlju. Međutim, maksima svih njih bila je jednostavna: „Niko nas neće natjerati da prestanemo s ribolovom u ribolovnim područjima NAFO voda“.
14. aprila je dostignut zenit. Oko šest popodne, Vlada Kanade odlučila je da će jedan posljednji napad na ribarski čamac uzrokovati da se Španija definitivno povuče iz Newfoundlanda. Nakon brzog sastanka, ministri su utvrdili da će kontingent napustiti luku Halifax sa naredbom za napad. Prikriveni način objave rata.
+ informacije
Prema riječima CISDE-a („Međunarodni kampus za sigurnost i odbranu“), uređaj su činili patrolni čamci „Cape Roger“, „Cygnus“ i „Chebucto“; brod obalske straže 'JE Bernier'; ledolomac 'Sir John Franklin'; fregate 'HMCS Gatineau' i 'HMCS Nipigon' – jedna od njih s helikopterom na brodu –; neidentifikovani broj podmornica i zračnih snaga. Očigledno je bilo razgovora o raspoređivanju lovaca. Ispred njih su se u tom trenutku nalazila dva patrolna čamca raspoređena u tom području.
Ubrzo nakon toga, Paul Dubois, ministar vanjskih poslova zemlje, pozvao je španskog ambasadora u Otavi i obavijestio ga o avionima. Uplašen, kontaktirao je samog predsednika, Felipea Gonzalesa. Sve kupljeno za nekoliko minuta. Zatim, prihvatanje uslova i isporuku 40.000 tona morske letvice. Tačka i kraj za sukob koji je u praksi trajao jedan dan.
