Komplikovana ekonomska situacija i izbori otvoreni za radikalne političke zaokrete su njihovi zadnji sastojci koji, ako su povezani, u kombinaciji predstavljaju vrlo značajan rizik za društvenu stabilnost nacija. Na kraju latinoameričke „zlatne decenije“, sa generalizacijom cena materijala od 2015. godine, pretpostavljen je talas socijalnih protesta i izvesnih izbornih trzavica u nekoliko zemalja u narednim godinama. Situacija je prevladala s pandemijom i mrzio je što se region suočio s postpandemijskim kontekstom koji je bio manje pozitivan od očekivanog.
Potonjeg je upozorio Međunarodni monetarni fond (MMF), koji je upravo uvjerio da "snažan oporavak Latinske Amerike gubi zamah i da je potrebna reforma
učinite to očiglednim." Ovo pogoršanje ekonomskih prognoza za region – niža prognoza rasta, veća inflacija i zabrinjavajući dug – dešava se na početku izbornog ciklusa koji se održava u nekoliko zemalja između 2021. i 2024. godine. "S obzirom na tesan izborni kalendar koji je pred nama, socijalni nemiri i dalje predstavljaju ozbiljan rizik i pitanje nejednakosti treba da se pozabavi", kaže MMF.
glas nezadovoljstva
Prošlogodišnji trijumf ekstremnih političkih opcija u Peruu i Čileu ima mnogo veze sa glasanjem nezadovoljstva tipičnim za situacije depresijacije kupovne moći i povećanja nejednakosti. Izbori proteklog vikenda u prvom krugu u Kostariki i oni koji su zakazani za nekoliko mjeseci u Kolumbiji, a zatim u Brazilu mogu donijeti promjene vlasti uzrokovane izglasavanjem kazne, posebno u visoko politički polariziranim društvima: Kostarika je manje.
Ono s čime se region suočava, u svakom slučaju, jeste period inflacije i potrebe za strukturnim reformama i rezovima potrošnje sa kojima nije jasno kako će vlade moći da se nose. To je istakao i MMF kada je smanjio prognoze rasta regionalne ekonomije za ovu godinu: prošlog oktobra je prognozirao rast BDP-a od 2022% u 3. godini, ali je sada spustio rast na 2,4%. Sa svoje strane, Ekonomski komitet UN-a za Latinsku Ameriku i Karibe (ECLAC) procjenjuje povećanje od 2,1%. Budući da je to kontinent ekonomija u nastajanju, to je niži postotak nego što je potrebno za društveno-ekonomski napredak; gubitak odgovara Južnoj Americi, sa prognozom povećanja od samo 1,4% (4,5% u slučaju Centralne Amerike, prema Cepalu).
Zbog povećanja javne potrošnje izazvane pandemijom (2020. godine iznosila je 24,7% u regionu, u poređenju sa 14,7% u 2012.), vlade su ostvarile visok deficit (6,9% 2020.) i značajno se zadužile (javnost dug je u 2020. godini dostigao 71%, dok se prije pandemije stabilizirao oko 50%) i
Ako trećina radnih mjesta izgubljenih u 2020. još nije bila vraćena u 2021., a ostaje da se vidi kako će se zapošljavanje razvijati ove godine.
Inflacija i društvena nestabilnost
Što se tiče inflacije, njena stopa je 6,4. godine iznosila 2021% (ne uključujući Venecuelu ili Argentinu, sa previsokom inflacijom), ali u 5 velikih ekonomija (Brazil, Meksiko, Kolumbija, Čile i Peru) dostigla je u prosjeku 8,3%. za petnaest godina, iznad onog na drugim tržištima u nastajanju (također ako se uzme u obzir samo osnovna).
MMF smatra da je, kako u Latinskoj Americi, tako iu ostatku svijeta, porast inflacije privremen i da su "dugoročna inflaciona očekivanja ostala relativno dobro usidrena", uz reakciju centralnih banaka većine američkih zemalja koje su bile “brze i odlučne” procedure za podizanje kamatnih stopa.
Niko, međutim, ne prihvata da je region imao epizode pobegle inflacije koja je u nekoliko zemalja pretrpela ozbiljne društvene konvulzije; poslednji od tih trenutaka dogodio se pre samo dve decenije. Ali čak i ako ponovo ne upadne u ozbiljnu inflatornu spiralu, potreba za smanjenjem potrošnje i prilagođavanjem budžetskih računa kako bi se ublažio vanjski dug može dovesti do razvoda između vlada i građana, generirajući nestabilnost i političku konfrontaciju.
