Članom 3 Zakona 3/2009, od 3. aprila, o strukturnim modifikacijama trgovačkih društava, utvrđeno je da transformacijom privredno društvo usvaja drugačiji tip, zadržavajući svoj pravni subjektivitet. Drugim riječima, nema promjene u njenoj ličnosti, što utiče na njenu aktivnu ili pasivnu legitimnost u sudskom postupku, te da je kompanija usvojila drugačiji društveni tip, očuvajući svoju ličnost.
U skladu sa navedenim, kada se navedena transformacija dogodi prije procesa, to ne predstavlja nikakav problem jer će u ovom slučaju aktivni legitimitet biti isti, odnosno transformirano preduzeće će biti ono koje pokreće proces, a ako je pasivna legitimacija, ona je odgovorna i tužba mora biti usmjerena protiv nje (preobraženog društva), bez prejudiciranja onoga što će se kasnije iskazati, jer može doći do pojačanja odgovornosti.
Dakle, kada se transformacija dogodi do procesuiranja sudskog procesa, procesna sukcesija se ne odvija ili ne mora biti zainteresirana, jer ne podrazumijeva nikakvu sukcesiju, već puku promjenu naziva i/ili formiranje jednog stranaka (transformirano društvo). Drugim riječima, navedena promjena ne podliježe odobrenju suda, ali se ipak vrši kada je jedna od strana zainteresovana, sve dok je navedena transformacija akreditovana, bilo kroz doprinos odgovarajućeg akta upisanog u registar. , potvrda o registraciji itd.
Primjer prethodne rečenice Žalbeno - upravnog vijeća TSJ Balearskih ostrva, od 27. evidencija, zbog transformacije akcionarskog društva u društvo sa ograničenom odgovornošću, kao i nedostatak u zastupanju zbog nepribavljanja novih ovlašćenja.
Dakle, Dom, pozivajući se na čl. 3 Zakona 3/2009, navodi se da je transformacijom privredno društvo zauzelo drugu vrstu, zadržavši svoj pravni subjektivitet, tako da nije došlo do gašenja pravnog lica i rođenja novog pravnog lica, što predstavlja istinski procesne sukcesije, ali zadržavanje prethodnog pravnog lica u drugom korporativnom obliku zbog promene pravne forme, što nije uticalo na identitet transformisanog društva, koje zadržava svoju ličnost i zadržava se po novoj formuli ( STS br. 914/1999, od 4. novembra, STS od 30, SAP Valensije br.
Komora je presudila da je transformacijom kompanija preuzela drugu vrstu, ali je zadržala svoj pravni subjektivitet, da se niko ni u jednom trenutku ne gasi.
Dakle, STS br. 914/1999 navodi da navedena transformacija, sa istom ličnošću, nastavlja da preuzima ista prava i obaveze, tako da sa navedenom transformacijom nema prijenosa korištenja i uživanja ili prijenosa posjeda, već naprotiv, to je "Nastavak ličnost” starog društva.
Tako će STS od 30. ponoviti da transformacija ne dovodi do raspuštanja transformisanog preduzeća, čiji pravni subjektivitet ostaje isti. I presuda AP Valensije ponoviće izloženu doktrinu, već uz pominjanje pomenutog propisa (čl. 1), ponavljajući da se prava i obaveze transformisane kompanije ne menjaju. U toj istoj rezoluciji AP Guipuzcoa će ponoviti ono što je ranije rečeno.
Transformirano društvo nastavlja da preuzima ista prava i obaveze
Dakle, Naredba Četvrtog veća TS-a od 19. utvrđuje (u vezi sa slučajem poslovnog sukcesije): tim više što se rešenje mora održati u svim transformacionim pojavama (članovi 4. do 2016. LME), moguće je da je u njima kompanija usvojila drugačiji društveni tip, čuvajući u svim slučajevima svoj pravni subjektivitet, tako da nije moguće čak ni da je proizvela subrogaciju kompanije, već da takva transformacija doseže samo "formalne novacije" kompanije, koja postaje nebitna za svrhe kojima se bavimo.
Dakle, u sudskom procesu koji je u toku, transformacija kompanije u kojoj je ona deo ne menja aktivni ili pasivni legitimitet, niti se utiče na bilo koje pravo ili obavezu, ali kao što je napredovano, bilo bi dovoljno obavestiti sud navedenih okolnosti tako da se proces navedene transformacije evidentira.
U sudskom procesu koji je u toku, transformacija kompanije u kojoj je ona dio, ne mijenja aktivni ili pasivni legitimitet
Prema čl. 21. navedenog zakona, a u vezi sa odgovornošću ortaka; Ortaci koji transformacijom preuzmu ličnu i neograničenu odgovornost za dugove preduzeća, odgovaraće na isti način kao i dugovi pre transformacije. Treba napomenuti da se, između ostalog, pasivna legitimacija može produžiti kada društvo usvoji društvo u kojem odgovornost nije ograničena, te će stoga ortaci svojim ličnim sredstvima odgovarati za dugove prije transformacije iu svim slučajevima. post-transformacije, treba odlučiti, mogla bi se ostvariti pretpostavka da će se kao posljedica transformacije odgovornost povećati. Naprotiv, osim ako korporativni povjerioci nisu izričito pristali na transformaciju, ostaje odgovornost ortaka koji bi bili lično odgovorni za one transformiranog društva, za korporativne dugove ugovorene prije transformacije društva, iako ova odgovornost propisaće pet godina od dana objavljivanja u Službenom glasniku Trgovačkog registra.
Partneri će odgovoriti na isti način kao i za dugove prije transformacije; pasivna legitimacija se može proširiti kada kompanija usvoji korporativni oblik u kojem odgovornost nije ograničena. Partneri mogu početi odgovarati svojim ličnim sredstvima za dugove prije transformacije
Šta će se dogoditi u slučajevima da je do transformacije došlo nakon podnošenja tužbe, a prije odgovora? Da se ne dovodeći u pitanje da je ona uperena protiv transformisanog društva, postoji mogućnost da je ta odgovornost proširena i da bi ortacima koji su tu odgovornost preuzeli transformacijom, odnosno bilo moguće proširiti tužbu protiv ortaka (401.2 Zakona o parničnom postupku) ili nakon navedenog roka podići novu tužbu protiv ortaka i zainteresovati gomilanje procesa, što je teško s obzirom na ograničenja koja nameću čl. 78.2 i 3 Zakona o parničnom postupku, potrebno je spriječiti ovu mogućnost kada nije opravdano da se prvim zahtjevom ne može promovirati proces koji uključuje suštinski iste zahtjeve i pitanja, čak i ako postoji različitost pitanja. . Ne dovodeći u pitanje činjenicu da postoje sudske odluke koje tumačenje ograničenja akumulacije čine fleksibilnijim, na primjer, slučaj koji je pokrenuo SAP Coruña, 329/2008, od 15., u kojem se poziva na grešku ili zaborava na postojanje nastavka u trenutku kada je prvotuženi podneo zahtev, navodeći da nema dokaza o lošoj nameri od strane tužioca, i čuo da je trebalo da dozvoli nagomilavanje, između ostalih razloga, obraćajući pažnju na procesne ekonomija.
