Imam svu prosudbu koja izmiče mnogim političarima dok mi trgaju žvaku. Imam zube i mudrost da znam što je ispravno, a što pogrešno, a ovo je samo sranje. Kao beba bez grizalice proveo sam noć prazan, gledajući u strop i nigdje nisam vidio mora. Imam umnjak koji napada bez mjesta da izađe i škljoca kao bailaora na vrhu Sacromontea u mojim ustima. Cijelo ljeto vani a unutra mamurluk bez igranja. Morate napisati članak, pa još jedan, pa još jedan, škrgućući zubima i ne gubeći razum. Slova su rođena kao kutnjaci u jednom nizu, a iz svakog slova fraza i iz svakog zuba čeljust. Proveo sam noć držeći ruku na flegmoni i smatrajući da je najmanje što mi važe pravo i sudsku karijeru. Kasnije sam vidio tužitelja Pedra Sáncheza – "a o kome tužiteljstvo ovisi, eh" – i radije sam uzeo Nolotil nego što god se dogodilo. Pratio sam cijelu noć da spavam. "San razuma stvara čudovišta" a buđenje zuba nalikuje konačnom sudu. Čak razmišljam o tome da si izvadim zub kao Tom Hanks u 'Shipwrecked'... I ne mislim da je to tako loša ideja. Umnjaci su zadnja čvrsta stvar koja nam je preostala, nepromjenjiva sigurnost da je bol stvarna. I da to nijedna vlast ne može promijeniti. Ili da, ako njezini partneri odluče preformulirati povijest i pretvoriti je u zakon i sramotni bijes. Mislim na sve političare bez prosuđivanja, one koji toliko okreću leđa onome što je ispravno da više ne znaju razlučiti što je etično od onoga što je nepošteno. Oni koji su bez grižnje savjesti napravili karijeru na prešućivanju – a ne govorim o vlastitom moralu – nego svi oni koji su ih upozoravali da opće dobro nema veze s njihovim osobnim. Ne spavam i ne čitam, a to je jedino što piscu treba. José Luis Borges i Que rekli su da ih je nesigurno zdravlje koje ih je dio djetinjstva držalo u krevetu pretvorilo u pisce. Što mi omogućuje da pišem i dobro spavam. Što bolje spavam, metafore bolje izlaze na vidjelo. Zato se i Don Quijote oduševio, od neprospavanih noći a ne od tolikih viteških romana. U ovo jutro više ne pravim razliku između mudrog Frestóna i onih političara sa zubima i bez prosuđivanja koji čine i uništavaju tjedan usred manevara preživljavanja. Ne znam da li ikoga zanimaju moji zubi, pa ni mene, a još manje mog zubara koji će spavati na labavoj nozi. Ljeto je i čitatelj želi duge romane. Danas sam se zadovoljio širokim snom.
