Nikome nije pobjegao, s 86 godina i očitih zdravstvenih problema – iako inzistiraju da se Crkvom upravlja glavom, a ne koljenom – Franjin pontifikat ušao je u završnu fazu. Posljednja faza za koju možemo odrediti datum početka: 31. prosinca 2022., dan smrti Benedikta XVI.
I ne toliko jer je Papa emeritus u ovih gotovo deset godina utjecao na svog prethodnika. Umjesto toga. Benedikt XVI. poslužio je kao kočnica sadašnjim konzervativcima, kardinalima koji su mu se obratili u potrazi za vođom koji bi zastupao njihova stajališta protiv reformi koje je promovirao Francisco.
Sviđalo se to njemu ili ne – dokazi upućuju na potonje, ali dobro – za Franju je Benedikt XVI. utjelovio starog i časnog oca, kao patrijarha utemeljitelja obiteljske tvrtke koji se povukao kako bi vlast ostavio u rukama svojih potomaka, ali u isto vrijeme još uvijek duguju poštovanje i poslušnost. Sada, kada je otac mrtav, sin ostaje sam. Nema nikoga ispred sebe da ga obuzda. Ali ni da vas savjetuje i vodi, ako se pojavi slučaj.
Problem je što 'sin' ima 86 godina i nekoliko otvorenih fronti, mnogo očekivanja stvorenih među njegovim najvjernijim sljedbenicima, a vrlo malo odgovora. No, unatoč svojoj dobi – u kojoj ni Ivan Pavao II., koji je umro, ni Benedikt XVI., po ostavci, već nisu bili pape – Bergoglio ne planira dati ostavku, čak ni sada kada nema uvjet za stvaranje Crkve s tri živi pontifikati.
Upravo suprotno, njegov program ne nagovještava trenutnu ostavku. Čini se da je Francisco zasad postavio horizont na 2025. Krajem mjeseca kreće u Kongo i Južni Sudan, na ljeto će ići u Lisabon, a vrlo je vjerojatno da će godinu završiti posjetom Oceaniji . U listopadu će u Vatikanu započeti sveopća faza Sinode sinodalnosti, koja je nedavno produžena do 2024. I iduće godine glavno jelo, veliki jubilej u spomen na 2025. obljetnicu rođenja Kristova.
Stisnut dnevnik, neprimjeren predsjedniku od blizu 90 godina, ali to ne priječi Svetu Stolicu, a ni u samoj Katoličkoj Crkvi, da se vidi atmosfera kraja pontifikata, također tipična za biskupije kad se primiču godine. u kojem kanonsko pravo obvezuje biskupe na podnošenje ostavke.
Ozračje koje karakteriziraju ishitrene odluke župnika, svjesni da je još malo vremena i da upravljanje lijevom rukom više nije najučinkovitiji put. U međuvremenu, oni oko njih - Kurija u slučaju pape - počinju se seliti u ilegalu, pokušavajući sklopiti saveze koji im omogućuju da se pozicioniraju u neizvjesnoj, ali sigurnoj i bliskoj budućnosti, ali bez potpunog prekidanja veza sa sadašnjošću. za koji ne znaju koliko će trajati.
moguće promjene
O tim odlukama Francisco je već dao neke uzorke, kao što je intervencija u Opus Dei, Caritas Internationalis ili Malteški red. koji su dodani onima koji su već učinjeni u Sodalicio de Vida Cristiana, Heraldos del Evangelio i mnogim drugim entitetima koji su iz nekog razloga razmišljali o čišćenju.
Ali veliki trenutak za provjeru bit će koliko daleko će ići sinoda sinodalnosti. Više od 100 nacionalnih sinteza vrlo je raznoliko, no malo ih izbjegava baviti se, dublje ili manje, kontroverznim pitanjima koja lebde nad unutarcrkvenom raspravom: ređenje bračnih parova, izborni celibat, veća uloga žena u Crkvi, čak i dostizanje svećeništva, blagoslov homoseksualnih parova, revizija spolnog morala ili veće uključivanje laika u procese upravljanja Crkvom i u izbor svećenika i biskupa.
Za svakoga od njih Francisco je imao vrlo upečatljive i medijske fraze - poput "ja sam koji jesam da sudim" homoseksualcima ili "ne smijemo se razmnožavati kao zečevi", u odnosu na brojne obitelji-, ali u praksi je niti jedna linija crkvenog nauka nije se promijenila po ovim pitanjima.
Najbliže je bio na sinodi u Amazoniji. Godine 2019., nakon mnogih rasprava, konačni dokument odobren u Papinoj nazočnosti predložio je ređenje oženjenih muškaraca i daljnje proučavanje đakonata za žene. Samo je o papinoj odluci ovisilo hoće li prihvatiti prijedloge ili ne. Nije. U pobudnici kojom je zaključio sinodu, zatvorio je vrata objema mogućnostima.
Između toga dogodila se jedna od najnapetijih epizoda u odnosima između vladajućeg Pape i emeritusa. Kardinal Sarah, prefekt za bogoštovlje, objavio je knjigu, izvorno napisanu zajedno s Benediktom XVI., u kojoj je zanijekao mogućnost ređenja za 'viri probati' (oženjene muškarce). Tekst se čuo kao osuda Franciscove namjere da omogući pristup svećeništvu oženjenima, u to vrijeme predvidivo, budući da njegovi zaključci nisu bili objavljeni.
Sarah je prisiljena priznati da je sama napisala knjigu i da je govorila sama s nekim bilješkama koje joj je dao njezin Papa u miru. Ratzingerov osobni tajnik Georg Gänswein, koji je omogućio sastanak, također je bio pogođen i, iako je situaciju opisao kao "nesporazum", od tog dana prestao je obnašati svoje funkcije prefekta Papinskog doma i sjediti uz Franju u javne rasprave.
Bila je to jedina epizoda koja je razotkrila razlike u kriterijima između dvojice papa, no istina je da je Benedikt XVI. primio u Mater Ecclesiae nekoliko kardinala koji su nezadovoljni pomakom koju je Franjo davao Crkvi. No, osim što je svoju odjeću pretvorio u suze, Benedikt XVI. izbjegao je voditi bilo kakav pokušaj suprotstavljanja Franji. Niti bi to dovodio u pitanje po pitanju, kao što je ograničenje mise tridentskim obredom, u kojem ga je Franjo otvoreno dezavuirao, rekao je Benedikt u javnosti. Tek sada, nakon njegove smrti, saznali smo koliko mu je ta odredba nanijela, kako je otkrila njegova tajnica.
blizu konklave
Sada kada Benedikt više neće provoditi ovo djelo obuzdavanja, u ovom ozračju kraja njegova pontifikata, kardinali se počinju mobilizirati za konklavu. Dapače, gotovo je sigurno da je to bila jedna od tema o kojima se razgovaralo, 'sottovoce', na objedima i privatnim susretima onih koji su se ovih dana sreli u Rimu, povodom sprovoda.
Prema normama, zabranjena je bilo kakva vrsta "paktova, sporazuma, obećanja ili drugih obveza", ali ih ništa ne sprječava da dijele svoja stajališta o kontroverznim pitanjima, poput onih kojima će se baviti Sinoda, te grupirati po osjetljivosti u lice budućih izbora.
Zapravo, njihova leđa pokazuju veliku struju među kardinalima. Jedan, predvođen njemačkim biskupima, koji su, čini se, spremni nametnuti neke od reformi o kojima će se raspravljati na Sinodi, čak i pod cijenu da dovedu Crkvu na rub raskola.
S druge strane, američka Crkva postavljena je na tradicionalnije pozicije. Papa je u zadnjem konzistoriju prekršio nepisanu crkvenu normu i ostavio nadbiskupa Los Angelesa, koji je u to vrijeme bio predsjednik Biskupske konferencije, bez kardinalata, ali je uzdigao jednog od svojih sufragana, biskupa iz San Diega, otvoreno progresivan. Uz nedavne izbore, Papi je odgovorila i Američka biskupska konferencija koja je potvrdila svoje stajalište ne birajući na njihova mjesta kardinale koje je stvorio Franjo, već nadbiskupe bliske Ivanu Pavlu II. i Benediktu XVI.
Pokreti koji promatraju restoran kardinala, pazeći na simpatije i potporu koju su mogli dobiti. Dok će Francisco, sada više sam, također nastaviti voditi brod Crkve, nadgledan da procijeni smjer koji mu odluči dati. I s jasnom sigurnošću, koliko god ga to opterećivalo, da je već u posljednjoj fazi svoga pontifikata.
