Srca su im prestala raditi, krv nije cirkulirala njihovim tijelima, a snimci mozga bili su potpuno ravni. Tridesetak svinja ležalo je mrtvo sat vremena, bez ikakvih znakova života, sve dok im grupa znanstvenika s američkog sveučilišta Yale nije ubrizgala umjetnu krv, uz pomoć uređaja koji nalikuje stroju za injekcije. . Tada se dogodilo 'čudo'. Iako svinje nisu došle k svijesti, njihove stanice i tkiva su oživjeli. Srce, bubrezi, jetra, gušterača... sve je ponovno počelo raditi. Ovaj eksperiment, koji je objavljen u časopisu Nature, briše granice između života i smrti, "revolucionizirat će svijet transplantacija", ali postavlja brojna etička pitanja i "mogao bi nas natjerati da promijenimo definiciju smrti kakvu poznajemo", upozoravaju Rafael Matesanz, koji je desetljeće bio direktor Nacionalne organizacije za transplantaciju. -Bi li ovaj eksperiment otvorio vrata mogućem uskrsnuću živih bića? - Ne, ne, to je neizvedivo. Ne vjerujem u hibernaciju tijela i glava umrlih ljudi, misleći da će jednog dana moći uskrsnuti. Smrt nema povratka. Ista grupa na Sveučilištu Yale pojavila se prije nekoliko godina koja je uspjela oporaviti dio moždane aktivnosti i kod mrtvih svinja. Ali drugačije je oživjeti vrlo specifično područje mozga, a drugo je oživjeti mozak u cjelini ili ga vratiti u svijest. -Smrt stanica do sada je bila nepovratan proces, ali više nije. - Istina je da ste revolucionarni naprednjak. Trenutačno su to postigli kod svinja, ali ako djeluje u ljudskoj vrsti, napravit će veliki korak naprijed u procesu transplantacije. Ako je vjerovati onome što su znanstvenici objavili u članku u Natureu i moguće ga je pretočiti u kliničku praksu, mogu se koristiti organi za transplantaciju koji se prije nisu mogli koristiti. Transplantacije bez otkucaja srca, od preminulog donora, su kompliciranije jer jedva da ima vremena za implantaciju organa prije nego što se pokvari. Svaki put kada se prekine protok krvi, tkiva počinju primati kisik i oštećuju se u nepovratnom procesu. Ili je barem tako bilo do sada. Velik dio istraživanja transplantacije usmjeren je na produljenje vremena ishemije kako se ne bi oštetile stanice tkiva. -Propadaju li svi organi u isto vrijeme? – Ne, postoji razlika. Neke su stanice osjetljivije od drugih. Zbog nedostatka kisika i opskrbe krvlju, mozak propada brže, već za nekoliko minuta. Bez kisika, stanice tkiva bubre, postaju nekrotične... Ali tehnologija koju je razvilo Sveučilište Yale sposobna je to preokrenuti... sat kasnije! Doista je impresivno ono što su postigli. Liječenje nudi impresivan prozor za transplantacije i također za smanjenje posljedica kod ljudi koji su pretrpjeli srčani ili moždani udar. Sve je puno nade, moramo još pričekati. Još ima vremena za njegovu primjenu u kliničkoj praksi. -Također otvara bioetičku raspravu o tome što se smatra smrću -Bez sumnje. Ovaj napredak Kriteriji smrti kako su utvrđeni sada se moraju revidirati. Ovaj napredak mogao bi dovesti do promjene definicije smrti. Sada se smrt osobe potvrđuje kada se reanimacija ne postigne pola sata nakon pokušaja manevara kardiopulmonalne reanimacije. No, ako bi se ovaj tretman koji oživljava organe primjenjivao u budućnosti, barem sat vremena nakon smrti, bi li se on mogao smatrati nestalim?Kada možemo smatrati mogućim preminulim donorom?
