SLIJEDITI
Pozornica će se nalaziti u jugoistočnom Wyomingu, u Sjedinjenim Državama, na području gdje su pronađeni deseci udarnih kratera, a svi su nastali prije oko 280 milijuna godina. U nedavnom članku objavljenom u 'Geological Society of America Bulletin' (GSA Bulletin) tim njemačkih i sjevernoameričkih istraživača, na čelu s Thomasom Kenkmannom, s njemačkog Sveučilišta u Freiburgu, objasnio je da su ti krateri, između 10 i 70 metara u promjera, nastat će nakon udara stotinjak milja udaljenog meteorita, koji će kroz područja izbaciti veliki broj stijena koje su se vratile nakon pada na tlo u kaskadi. Kad
svemirska stijena se sudari s planetom ili mjesecom, materijal izbačen s površine stvorio je krater. Veliki blokovi tog materijala mogu stvoriti vlastite 'rupe' u zemlji.
"Putektorije - objašnjava KenKmann - ukazuju na jedan izvor i kako su krateri formirani od blokova izbačenih iz velikog primarnog kratera. Sekundarni krateri oko većih kratera dobro su poznati na drugim planetima i mjesecima, ali nikada nisu pronađeni na Zemlji." Bez daljnjega, misija Changed China 4 proučavala je regiju na suprotnoj strani Mjeseca gdje je ovaj fenomen uočen oko četiri 'izvorna kratera': Finsen, Von Kármán L, Von Kármán L' i Antoniadi.
Kerkmann i njegov tim već su identificirali 31 sekundarni krater u Wyomingu koji ne ostavljaju mjesta sumnji, ali su također pronašli još šezdeset koje još nisu mogli povezati s glavnim kraterom.
Priča je započela 2018. godine, kada su Kenkmann i njegovi kolege istražili niz kratera oko Douglasa u Wyomingu. Tada smo mislili da su svi oni sastavljeni od različitih fragmenata istog tlocrtnog prostora koji su se raspalili u atmosferi. Ali kasnije je otkrio još nekoliko desetaka skupina kratera iste starosti, razasutih po cijeloj regiji.
Prema studiji, stijene koje tvore sekundarne kratere morale su biti promjera između 4 i 8 metara, a padale su na tlo pri brzinama između 2.520 i 3.600 km/h. Ekstrapolacija putanja udarnih tijela nad navodnim izvorima sugerira da se izvorni, neotkriveni krater proteže na pola puta do granice Wyoming-Nebraska sjeverno od Cheyennea.
Prema timu, taj je krater vjerojatno bio širok između 50 i 65 kilometara, a nastao je udarcem promjera između 4 i 5,4 kilometara. Prema riječima istraživača, glavni krater je vjerojatno bio zatrpan još nekoliko kilometara od sedimenata koji su se nakupili nakon udara. Međutim, ekvivalentna količina sedimenta će erodirati i otkriti sekundarne kratere kada se, mnogo kasnije, Sierra Rocosa podigne.
Međutim, Kenkmann vjeruje da bi se ovaj glavni krater mogao locirati proučavanjem magnetskih i gravitacijskih polja regije u slučaju anomalija koje otkrivaju njegovu prisutnost.
