Álvaro Martínez: Kad bi La Cibeles progovorio…

SLIJEDITI

Desetljeće je imalo poprilično sporedan karakter, 'vodoinstalater' kvalificiran u PP Madrida, otkako je pušten, da, s glavnom ulogom u čijem tragičnom incidentu koji se dogodio na Kubi odveo ga je u zatvor u Havani i oporbenog Oswalda Paya do groba. Njegove prve izjave bile su za 'Washington Post' odmah nakon nesreće, koja je trebala ući na ulazna vrata u medijskoj agendi. Od tada se Carromero pojavio na gotovo svim fotografijama utakmice u Madridu, statist bez čujne fraze vani, ali čiji je glas jer je uvijek nešto šaputao iza kulisa na prvom katu Genove, gdje je sjedište Madrid PP, i

u Gradskoj vijećnici, gdje je ušla Gallardónova era. I upravo je ta tiha uloga okončala njegovu slavu kao 'intriganta', stanovnika općenito sjenovitog područja, što iz njegove okoline poriču jer inzistiraju da je on samo još jedan militant. No, to šištanje eksplodiralo je u urlik nakon njegovog navodnog sudjelovanja u 'operaciji Ayuso', koja se sastoji, prema riječima genovskih stručnjaka, u sprječavanju da predsjeda utakmicom u Madridu kroz pjevanje 'brata Tomása' kao komisionara. Sve za bajine i ponekad s kukutom. I to tiho stanje ga i dalje prati jer i njegovu ostavku i povlačenje iz militantnosti PP nije najavio on već preko "popularnih" izvora. Izvori ovdje, izvori tamo. Kad bi Cibeles govorio…