SLIJEDITI
Naivan govor, gotovo klasni predstavnik na završnoj zabavi, na sjednici Vladine kontrole nikako se ne može oprostiti od javnosti. Ne zbog brojnosti topicaza otriježnjuju slogu i slobodu koja je nicala iz drhtanja Casadovih usana, niti zbog prirodne sklonosti dramatiziranju stranačkih profesionalaca, koji se oblicima pouzdaju u njihovu apsolutnu prazninu u pozadini. Obuka je nastavljena u središnjicama političkih organizacija koje proizvode samo stručnjake za proceduralnu demokraciju, stručnjake za institucionalnu birokraciju, a ne mislioce. Do prave politike, one koja služi služenju, dolazi se pojedenim škampima i stečenim znanjem.
Ali generacija koja je diplomirala na sveučilištima to nikada neće razumjeti. Zato je najozbiljniji dio Casadove dječje harange jučer u Kongresu posljednji dio ove rečenice. Što je bilo u Kongresu? Ni odlazak nije znao razlikovati svoje i svačije. Kao dobar sin aparata, odlazi a da nije saznao da mu je posuđeno sjedalo koje je koristio za svoj posljednji facelifting. Ali nema zla da za dobro ne dođe. Ako se klanovski rat u PP iskoristi za katarzu, zamjena će teško poduzeti Oženjen. Ovo je kao kad imaš ružnu bebu. Uvijek imaš utjehu da s vremenom može biti samo bolje.
Feijóo je Churchill pored Casada. A na svojoj strani ima i ostale barune, iako to u današnjoj neprincipijelnoj politici ništa ne znači jer je, primjerice, López Miras u ponedjeljak još uvijek bio zagriženi pristaša Garcíe Egee. Zelene stvari. Inače, čestitke Pablu Montesinosu. Odanost je vrlina koja se ne koristi i on je pokazao da je ima svom vođi. Takav netko nije vrijedan suvremene politike, ali je vrijedan života, iako je scena njegovog šefa napuštanja Kongresa genijalna teatralizacija u potrazi za ljupkom žrtvom koja ne sklizne u društvo toliko zabavljeno krvavom politikom. Jer moderna Španjolska ne suosjeća s boabdilima.
