Visoki dužnosnik iz Ministarstva jednakosti vršio je pritisak na poduzetnika Nicolu Pedrazzolija da zaposli novinara Saúla Gordilla kao direktora digitalnih novina 'Principal'. Radnica je optužila svog menadžera da ju je seksualno napastvovao one noći kada su slavili božićnu večeru u tvrtki. Vrlo ozbiljnu priču djevojke, koja optužuje svog direktora i bivšeg direktora Catalunya Ràdia, Saüla Gordilla, da joj je dirao intimne dijelove unutar suknje i gaćica, brzo su demantirale slike koje su zabilježile sigurnosne kamere prostorije Apolo, gdje je radnje koje se pojavljuju u pritužbi trebale bi se dogoditi. Mnogi katalonski novinari - također i istražni sudac, koji Gordilla drži na slobodi i bez mjera opreza - mogli su vidjeti neobrađene slike kako ih je prikupila policija i jasno potvrditi da nemaju nikakve veze s pričom podnositelja pritužbe.
Navodna žrtva u četvrtak je u iskazu pred sucem izjavila da ne želi podnijeti tužbu, da su joj i roditelji, čuvši njenu priču, preporučili da to ne čini zbog nedosljednosti, ali da je osjećao se "pritisnutim" i svladanim Quiqueom Badiom, glavnim urednikom digitala, koji je imenovan direktorom nakon što je Gordillo smijenjen.
Badía je djevojku povezao s Carlom Vall, njezinom partnericom, odvjetnicom specijaliziranom za feministička pitanja. Kako ne bi ostao tako očigledan trag, slučaj je preusmjerio odvjetnici Noemí Martí, no upravo je Vall organizirao obrambenu strategiju i medijski linč Gordilla. Vall je medijski terminal Podemosa, vrlo aktivan na društvenim mrežama i blizak službi Irene Montero. Prema onome što je ispričao Nicola Pedrazzoli, referentni dioničar 'Principala', optužba za prekršaj iz ministarstva zahtijevala je iznenadnu smjenu Gordilla.
Mossosi, koji su odmah vidjeli slike, nisu dali vjerodostojnost žalbi i nisu uhitili Gordilla, suprotno onome što su nekoliko dana kasnije učinili s bivšim igračem Barcelone Danijem Alvesom. Na slikama koje nisu montirane, kako sugerira okruženje pritužiteljice, vidi se kako djevojka očijuka i pleše s Gordillom, neprestano tražeći i nalazeći kontakt s optuženim. Redatelj u jednom trenutku stavlja ruku na njezinu guzicu na tri-četiri sekunde, a da djevojka ne prestane plesati s njim niti napravi bilo kakvu gestu negodovanja ili gađenja. Naprotiv, nastavlja veselo plesati u ritmu glazbe iu jasnom suučesništvu s osobom koju sada optužuje da ju je napala. Da nastavimo, dok djevojka traži piće za šankom, okrivljeni je dodiruje po trbuhu i na sekundu – brojimo – drži ruku u visini njezine vagine, a da ni na koji način, kako stoji u tužbi, ne stavlja svoju ruku u svoje donje rublje, a još manje da “masturbira klitoris”. Na sve to djevojka ne samo da ne izražava nikakav prijekor, već zato što joj se to sviđa, jer nastavlja plesati s njim u istoj prostoriji, pa čak iu drugoj, gdje predlaže - prema Gordillu - odlazak u kupaonicu završiti posao, čemu se optuženik protivi. Slike nemaju zvuk, a iako se vidi da se vodi kratak razgovor, a gestikulacija obojice odgovara onome što je rečeno, nema načina da se to provjeri i stoga je to samo verzija optuženog, bez znajući da žrtve .
Nakon nekoliko sati, zgrožena Gordillovim odbijanjem, djevojka se pretvorila u flert u seksualni napad koji se nikako ne može vidjeti na slikama, niti se može zamisliti.
U drugoj pritužbi, slike zvuče jednako jasno. Dugo se može vidjeti kako Saul Gordillo razgovara s podnositeljem pritužbe, koji ne pokazuje znakove da je jako pijan ili drogiran. Kad mu društvo ponudi da je odveze kući, on kaže ne i ostaje s Gordillom razgovarati i ispijati piće, zavaljen točno na pult "ljubičaste točke" diskoteke. Jedina neobična stvar koja se može vidjeti na slikama je da kad redatelj ode u kupaonicu, djevojka prilazi drugom dečku kojeg uopće ne poznaje i nakon kratke razmjene dojmova, ljubi se s njim bez izgovor ili izgovor. Razmjena tekućina završava prije povratka Gordillo, koji nije svjestan čina, te napušta diskoteku s pritužiteljicom kako bi je otpratio kući. I na slikama snimljenim u diskoteci i izvan nje, obojica se vide kako hodaju bez znakova alkoholiziranosti, a kamoli kemijske podložnosti. Kada pritužitelj dođe do svoje kuće, otvori vrata i prvi put ih udari ključem. Prema priči Mossoovih, on ulazi na portal "nasmijan" i čak se ljubazno oprašta sa svojim suputnikom - iako ne dolazi točiti. U svakom slučaju, njegovo ponašanje i smirenost nisu osobe pod utjecajem droga ili osobe koja je upravo silovana.
Mnogi katalonski novinari vidjeli su slike iz sobe Apolo i svi su privatno izrazili svoje ogorčenje u kojoj su mjeri proturječne pritužbi. Nitko od njih - niti od njih - nije izašao pokazati svoja lica i objasniti svoje privatno ogorčenje istom snagom kojom su osudili Gordilla kad je pritužba objavljena. Neki od tih novinara su plakali kada su nasamo vidjeli slike, shvaćajući koliko su bili nepravedni prema novinaru, čija se pretpostavka nevinosti naravno nije poštovala. Katalonsko novinarstvo ima problem sa slobodom. Isto kao i Katalonija, pa su zato katalonizam i društvo općenito postali nezasitni sakupljači poraza. Novinarstvo koje se radi u Kataloniji ideološko je, sektaško, viktimizirajuće i vrlo kukavički. Neki su novinari odbili vidjeti slike jer smatraju - a da ih nisu vidjeli - da difuzija difuzije ima za cilj kriminalizirati žrtve. Gordillov odvjetnik, Carles Monguilod, u četvrtak je nakon izjave njegovog klijenta pred sucem da "u svojoj gotovo 40-godišnjoj profesiji nikada nisam vidio slike koje toliko poriču pritužbu".
