Tuženici, rođaci pacijentice koja je umrla od posljedica kirurškog zahvata, provode tužbu za naknadu štete zbog liječničkog nemara.
Zahtjev je u prvom stupnju odbijen, visoko cijeneći da uzrok smrti nije nesavjesno rukovanje, već posljedica manje ozbiljnog, ali realnog rizika od komplikacija kod konkretnog zahvata.
Međutim, navedenu odluku poništio je pokrajinski sud Asturije, koji je u svojoj presudi 70/2023 od 13. veljače djelomično prihvatio žalbu i zahtjev za naknadu štete tužitelja.
Vijeće je smatralo da u konkretnom slučaju intervencija koja je provedena mora spadati u kurativnu ili skrbničku medicinu, budući da je njezina svrha bila riješiti problem boli.
Pacijent je imao dugotrajnu lumboishijalnu bol, nakon što se odlučio na operaciju nakon neuspjeha manje agresivnih terapijskih alternativa. Vrlo dobro je poznavao intervenciju kojoj se podvrgava, budući da je prije intervencije dobio potpune informacije i potpisao relevantne dokumente informiranog pristanka u kojima su detaljno navedeni rizici iste i kao komplikacije kirurške intervencije kod vaskularne lezije, što je što se dogodilo.
Smrt je nastupila kao posljedica teškog krvarenja zadobijenog tijekom kirurške intervencije zbog lezije nastale na ilijačnoj arteriji koja se manifestirala odgođeno.
Kao što je istaknuto u rečenici, provedena intervencija bila je primjerena patologiji i kliničkoj evoluciji pacijenta te su prakticirane odgovarajuće medicinske tehnike. Tijekom kirurškog zahvata neće biti incidenata i izbjeći će se komplikacije, ranim i adekvatnim pristupom, jer kada se pojavi klinička slika hipovolemičnog šoka, ona se odmah detektira te se prema dobroj praksi donose odgovarajuće mjere praćenja i liječenja. hitne i marljive pomoći.
Dakle, unatoč ozbiljnoj kliničkoj evoluciji, nije procijenjeno postojanje liječničkog nemara u medicinsko-kirurškoj skrbi za pacijenta, nije bilo navikavanja tijekom intervencije, kliničkih ili hemodinamskih dokaza koji su doveli do sumnje na moguće krvarenje zbog lezija krvnih žila.
Međutim, vještačenja pokazuju da do puknuća aorte dolazi u kirurškom aktu tijekom intervencije, pa je to u tjelesnom uzročnom smislu uzrok nastale štete jer je puknuće i posljedična smrt kao posljedica intervencije i bez toga se neće dogoditi.
Posljedično, iako je korištena ispravna tehnika i operacija je bila bez problema, rezultat nije bio ni dobar ni očekivan, uzrokujući smrt pacijenta kao posljedicu ove rupture aorte u kirurškom procesu, bez zapisa da je to bila posljedica promjena bioloških svojstava bolesnika, što podrazumijeva nalaganje tuženom osiguratelju da naknadi štetu koju je smrt bolesnika prouzročila njegovoj rodbini, ženi i djeci.
