Krivično vijeće Vrhovnog suda poništilo je presudu Višeg suda pravde Zajednice Valensije kojom je potvrđena oslobađajuća presuda MLP-u za ubistvo njegove svekrve, udovice bivšeg predsjednika Caja de Ahorros del Mediterráneo Vicente Sala, u prodavnici Alicante trenera u decembru 2016. Veće je uvažilo žalbu privatnog tužilaštva koju zastupa sin žrtve i naložilo da se izrekne nova kazna sa drugačijim sastavom porote i novim sucem- Predsjednik.
Sud su formirali predsjednik Vijeća Manuel Marchena i suci Andrés Palomo del Arco, Miguel Colmenero, Vicente Magro i Susana Polo. Izvjestilac za odluku bio je Manuel Marchena nakon što je prvobitni izvjestilac, Andrés Palomo Del Arco, bio u manjini, koji je potpisao izdvojeno mišljenje u kojem brani odbacivanje žalbe.
Presudom TSJ potvrđena je oslobađajuća presuda MLP-a koju je doneo Pokrajinski sud u Alikanteu, na osnovu presude narodne porote da nije kriv. TSJ je odbacio bespomoćnost navedenu od strane Tužilaštva i privatnu optužbu u vezi sa ročištem koje je održala Magistrat-predsjednica na kojem je članovima porote prijavila vraćanje prve presude jer nisu cijenili oslobađajuće dokaze, kao i naknadno uništenje zapisa o istom.
Rješenjem Vrhovnog suda smatra se da je pravo na odbranu apelanta nepopravljivo oštećeno načinom na koji je sudija-predsjednik vratio zapisnik, na ročištu na koje su pozvane stranke i porota.
Veće je objasnilo da na osnovu članova 64. i 53. Zakona o poroti, predsedavajući sudija, nakon što je proglašen nedostatak koji opravdava vraćanje zapisnika, mora održati prvo ročište kod tužioca i stranaka kako bi otkriti svoje slaganje ili neslaganje sa kriterijumima koji dovode do odbijanja zapisnika i drugog saslušanja kod članova žirija radi objašnjenja razloga za povraćaj presude.
U rješenju je naznačeno da se „spoji funkcionalnost dva ročišta predviđena zakonodavcem u čl. 53. i 64. ZOTJ-a do te mjere da se odobri ispravka formule u kojoj se izostavlja jedan od njih - apelantov kriterij - ili su oba objedinjena u istom aktu koji će se izvršiti u prisustvu članova žirija. - kriterijum Višeg suda pravde i odbrane optuženog – podrazumeva otvaranje pukotine koja stvara neželjene efekte koji se projektuju na pravo odbrane”.
Za sud je način na koji je izvršen povratak zapisnika nešto više od anomalne evolucije, objedinjavanja ili preokretanja postupaka i dodaje da u odluci Magistrata-predsjednika nije u pitanju samo kriterij procesne ekonomičnosti. . Za sud postoje dva faktora koja se ne mogu zanemariti pri ocjeni obima te odluke. “S jedne strane, namjerno uništavanje zapisa koji je odražavao prvu presudu; s druge strane, rašireno mišljenje - bez potvrđivanja svoje realnosti - da je porota promijenila prvobitnu presudu o krivici za drugu odluku o nevinosti i da je do ove promjene došlo zbog tumačenja koje su članovi žirija dali o indikacijama koje je formulisao Magistrat-Predsjednik Tokom razvoja rasprave da se opravda vraćanje zapisnika”.
U presudi se tvrdilo da javni tužilac, privatno tužilaštvo i naravno odbrana optuženog nesumnjivo imaju pravo da znaju da li je dokazna ocena koju su prvobitno potpisali članovi porote bila ili nije bila dovoljna da opravda autorstvo zločina za kojom se formuliše optužba. , da je to bila karika vijećanja. „Da, ta saznanja su se mogla steći samo čitanjem originalnog zapisnika, a ne kao rezultat pomoći magistrata-predsjednika koji je, inače, upućen članovima žirija.“
“Stranke moraju znati, s obzirom na njegov sadržaj, razloge koji su naveli predsjednika Magistrata da vrati zapisnik i, bez sumnje, mora im se dati mogućnost da formulišu navode o čitanju razloga koji potkrepljuju odluku. Žirija poštuje traženu ispravku. U suprotnom, zaključuje sud, trpi pravo na odbranu i potkopava se pravo na proces sa svim garancijama.”
U presudi se navodi da sve što se dešava na plenarnoj sjednici - osim zakonom predviđenih izuzetaka - podliježe principu javnosti. "Nijedan od dokumenata koji odražavaju krizu odlučivanja ne može postati tajni dokument, samo u dometu predsjednika magistrata i zabranjen pristup stranama."
Vijeće odbacuje da je došlo do povrede prava na nepristrasnog sudiju zbog objašnjenja koje je dao sudija predsjednik da opravda vraćanje presude. U rečenici je precizirano da se podsjećanje žirija na važnost procjene i optužbe i dokaza o oslobađanju ne mora smatrati neprihvatljivim. „Međutim, uništavanje spisa, sa posljedičnom nemogućnošću da se sazna da su uvjeti bili nedostaci motivacije ili ako su se odnosili na osuđujuću presudu koja nije u dovoljnoj mjeri vrednovala oslobađajuće dokaze, bacilo je trezvenu sumnju na početni ishod slučaja. proces. ”
Sud dodaje da je odluka o uništavanju zapisnika “dovela do scenarija u kojem su samo članovi žirija, sudija-predsjednik i pravnik pravosuđa svjesni osuđujućeg ili oslobađajućeg značenja prve presude. I što je još važnije, samo oni znaju da li je druga presuda kojom je okončan postupak izražavala predaju u ono u šta je porota vjerovala i pretpostavku onoga što su oni protumačili kao odluku kojom se rukovodio sudija-predsjednik pozvan da ispravi prethodne greške.
Za Vijeće je gubitak dokumenta koji odražava prvu odluku o krivici ili nevinosti porote „podstakao neizvjesnost da li je druga oslobađajuća presuda podrazumijevala ispravljanje prve osuđujuće presude. I ta sumnja postaje neprihvatljiva za strane koje su izričito isključene iz njihovog saznanja.
Sud zaključuje da je „naknadno uništavanje djela opravdalo sumnju da li su naznake sudije predsjednika u opravdavanju vraćanja nepoznate presude odredile promjenu kriterija, pretvarajući prvobitno osuđujuću odluku u oslobađajuću presudu. izricanje. Dakle, pravo na proces sa svim garancijama je narušeno nedvosmislenim ograničenjem principa kontradiktornosti.” dodaju da obrazloženje sadržano u osporenoj presudi ne prevazilazi kanon racionalnosti i narušava apelantovo pravo na djelotvornu sudsku zaštitu, zbog čega se žalba usvaja i dogovara novo suđenje u drugom sastavu porote i novi Magistrat-predsednik.
posebno glasanje
Rečenica uključuje poseban glas prvobitnog izvjestioca, Andrésa Paloma del Arca, suprotno procjeni izvora. Ovaj sudija je smatrao da procesnim prekršajima koji su se desili u vezi sa vraćanjem zapisnika poroti nije povrijeđeno pravo na djelotvornu sudsku zaštitu privatnog tužilaštva, te stoga nije ostavljen bez odbrane.
U glasanju se tvrdilo da obim žalbe nije sankcionisanje ili sprečavanje redovne proceduralne strikte, već da se bavi pitanjem da li je apelantu povrijeđeno pravo na djelotvornu sudsku zaštitu, u ovom slučaju privatna tužilaštvo, čime je doveden u odbranu i zaključuje da su obje žalbe i Većinski glas „izričito identifikuje proceduralne nepravilnosti koje prokazuju bespomoćnim materijalom, ali ostaje da se objasni ta bespomoćnost. Ne postoji ustavnopravno relevantno, niti procesno relevantno, kada ni uz neku nepravilnost ne proizvodi efektivno i stvarno narušavanje prava na odbranu sa posljedičnom stvarnom i efektivnom štetom po interese oštećene strane.
