Umnožavaju se nezgode u korištenju i prometu tzv. osobnih pokretnih vozila (električnih skutera), nanoseći vlastitu štetu i štetu trećim licima, a žrtve su nezaštićene i ne mogu dobiti naknadu za pretrpljenu štetu zbog postojećih zakonskih praznina. i disparitet normi u svakoj opštini. A obavezno osiguranje za električne skutere, koje je nedavno najavio DGT, "neće biti na snazi do 2024. s obzirom na njegovu tehničku složenost prilikom uspostavljanja zakonodavstva koje pokriva ovu vrstu osiguranja." Ovako osuđuju ovu situaciju iz ANAVA-RC, Nacionalnog udruženja pravnika za žrtve nesreća i građanske odgovornosti.
Insta ima brzo rješenje za ovu stvarnost tako što osigurava da obavezno osiguranje za električne skejtborde koje je DGT upravo najavio mora biti podržano pravnim okvirom koji to podržava. Važi da nijedno motorno vozilo nije u skladu sa odredbama Zakona o bezbednosti saobraćaja i saobraćaja, što znači da vozači moraju da poštuju pravila vožnje. Međutim, debata je sa kojom se mora suočiti, poručuju iz osiguravajućeg društva Mapfre, u 2021. godini će se desiti manje od 13 nesreća sa smrtnim ishodom, a do sada će se ove godine generisati više od 200 nesreća sa povređenima, od kojih 44 sa povređenima.
Za Manuela Castellanosa, predsjednika ANAVA-RC, postoje mnoga pitanja o kojima treba razgovarati, uključujući razlikovanje da li da osigurate vozača ili skutera, pronalaženje fleksibilne opcije koja je prikladna za rizik koji želite zaštititi, kao i uzimanje u obzir da vaš Vozači kruže po cesti i nemaju vozačku dozvolu, a mnogi od njih ne poznaju ni saobraćajne propise.
„Ono što je evidentno jeste da ova vrsta vozila promoviše održivost i životnu sredinu, zbog čega dobija veoma važnu težinu u gradovima. Međutim, ono što uprava trenutno radi je da štiti pješake od trotoara tako što im zabranjuje kretanje po njima. Prelazak korisnika skutera na cestu otkriva i druge vrste nezgoda koje su mnogo opasnije jer vozila sa kojima električni skuter može da se kreće brzinom od 25 km/h”, ističe on.
Što se tiče obaveze osiguranja, Castellanos uvjerava da „njegovo osiguranje mora biti hitna stvarnost i, ako je moguće, sa istim pokrićem kao i obavezno osiguranje automobila, ali će, nažalost, trebati vremena da se njegova regulacija provede jer postoji ogroman pravni vakuum i postoji potreba za zaštitom oštećenih trećih lica. Korisnik obično iznajmljuje ova vozila i nesreće stvaraju ovi skuteri ispred pješaka, ali može i korisnik koji ih vozi. Međutim, ako vozač skutera pati od motornog vozila, to bi bilo pokriveno obaveznim automobilskim osiguranjem. Problem je kada je vozač skutera uzrok oštećenja. U tom slučaju nema osiguranja, a osim u slučajevima koji su pokriveni osiguranjem kuće vozača skutera, oštećeni može ostati bez naknade za pretrpljenu štetu ako je korisnik skutera insolventan”.
Prilikom definisanja određenog osiguranja, treba uzeti u obzir aspekte računa kao što su premija i njeno pokriće. Ova vozila mogu uzrokovati smrt ili ozbiljne ozljede. Prilikom nabavke mogu koštati oko 300 eura, tako da premija mora biti adekvatna, od 25 do 80 eura, sa kojom bi trebalo vidjeti kakav je pokrov zasađen. Iz ANAVA-RC vide da je na regulatornom nivou predvidljivo da se u slučaju zloupotrebe ovog tipa vozila utvrde i druge mjere kao što su upotreba reflektora, registarskih tablica, kacige, dozvole za promet...
Ovome moramo dodati da DGT izdaje uputstva samo da policija administrativno sankcioniše korisnike koji neodgovorno, nemarno ili kršeći saobraćajne propise voze skutere, ali ne aktivira kampanje podizanja svijesti o tako latentnoj stvarnosti kao što je umnožavanje ovih ličnih mobilnost vozila i potrebu navikavanja na vožnju uz potreban oprez, u suživotu na javnim putevima sa korisnicima električnih skutera.
Ukratko, dodaje Castellanos, „svjesni smo da korisnici klizaljki koje uzrokuju teške ozljede ili smrt pješaka zbog nemarne upotrebe ličnog pokretnog vozila ili njegove prevare, mogu snositi krivičnu odgovornost koja može podrazumijevati i zatvorsku kaznu, tako da svi moraju biti svjesni da to može biti element rizika, pa otuda potreba za osiguranjem uporedivim sa obaveznim osiguranjem automobila”.
Ovome se dodaje i kašnjenje koje će nastati u uspostavljanju zakonodavstva koje pokriva ovu vrstu osiguranja. Da bi imali zakonsku pokrivenost, najbrže rješenje bi bilo da to bude obavezno na nacionalnom nivou.
