Prije petnaestak dana jedan od čitatelja ovih skromnih recenzija ostavio nam je u komentarima nekoliko izjava koje smo čuli mnogo puta. U početku razmišljanja, kao iu drugim prilikama, odgovaramo na istom mjestu na kojem je to učinjeno. Međutim, meditirajući malo sporije, smatrao je da bi moglo biti zanimljivo ovim frazama posvetiti cijeli članak, jer ima mnogo ljudi koji, prema njihovim izjavama, misle isto, a iskreno vjeruju da nisu u pravu. Znate, komentari poput 'od kada sam napustio školu nisam koristio matematiku' ili 'matematika mi je beskorisna'. Redovi koji slijede nemaju za cilj bilo koga uvjeriti. Međutim, mislim da su to neophodne ocjene kao par o kojima minimalno razmišljamo o netačnosti 'urbanih legendi' (rekao bih, sada kada je anglicizam u modi, 'lažnjaka') onog tipa koji se izražava. Razumijem da su opisani uljudno, bez zle namjere, i zato smatram da je naša dužnost (matematičara, naučnika, nastavnika ili tehničara) da pokušamo da ih razjasnimo, ili barem damo razloge našeg neslaganja. Kako ću, nadalje, pokušati da pružim konkretne primjere, mislim da se to savršeno uklapa u objelodanjivanje, što je konačno značenje ovih razmišljanja koje donosimo ovdje sedmično. Matematičarima ću nazvati sve one koji su studirali i završili univerzitetsku karijeru u toj disciplini; trenutno diplomirani matematičar, prethodno diplomirani matematičar. To je preširoka definicija, znam, jer će biti onih koji matematičarima smatraju samo one koji istražuju u matematici, a ne oni koji se posvećuju isključivo podučavanju, širenju, itd. Zaista, prvi su ti koji imaju više legitimiteta da primjene taj broj, jer pokušavaju svojim radom unaprijediti stvar. Ali pošto ću govoriti o obuci, u tom smislu se usuđujem da napravim naznačeno produženje. Kojeg filozofa poznajete koji nije na neki način kultivirao logiku ili matematiku? Za početak, on komentira da mislim da se ne može naći mnogo matematičara koji ne tvrde da su filozofija i historija filozofije bitna disciplina u nastavnom planu i programu bilo kojeg građanina s visokim obrazovanjem, bilo koje vrste. A ja ću to argumentirati pitanjem: Kojeg filozofa poznajete koji nije kultivirao logiku ili matematiku na neki način? Da li je potrebno praviti listu nematematičkih filozofa? Háganla će naći znatno manji broj od skupa svih filozofa. A razlog je jasan: matematika ne razmatra samo tehničke aspekte zasnovane na proračunima (to je samo dio, podskup koji bismo rekli terminima našeg predmeta, i podskup kardinalnih vrijednosti manji od kompletnog prostora), već također nastaviti s Objašnjenjem i demonstracijom bilo kojeg pitanja, koristeći jezike i obrazloženje koji su najprikladniji prirodi problema. Matematika ne traži samo konkretno rješenje, kako nas uče u školskom životu, već je prije svega mišljenje, analiza, razvoj tehnika; Nakon što se te tehnike pronađu, prodat će se eksplicitni dio rezolucije, koji više neće biti najmehaničkiji dio konačnog rješenja. Kao što sam rekao, ovo je samo završni dio, tehnički dio, najmanje važan u stvarnosti, jer je bitno zaključiti, pronaći kako. Tu imate 'portret' onoga što se smatra 'prvim filozofom', Talesa iz Mileta, koji je, kao što možda znate, također poznat po teoremi koja je cijelom čovječanstvu omogućila da radi stvari poput mjerenja udaljenosti od nepristupačnih mjesta. Ni od kuće nisi mogao da se zaprljaš. Čak i ako je istina, pošto svako jutro otvaramo oči, koristimo se matematikom. Možemo podmetnuti igru koja se zove 'Ne radi ono što ti treba nekako matematika da bi mogao'. Naravno, probudiće se kada im telo to kaže, jer bi budilnik bio zabranjen. Zaboravite na tablete, mobilne telefone, kompjutere, televizore, mikrotalasne pećnice, šporete, grejalice, mašine za pranje veša itd., bilo koji uređaj koji ima i najmanje integrisano kolo koje se, kao što znate, povinuje određenom matematičkom algoritmu. Iz istog razloga nećete moći koristiti prekidač za svjetlo, pa ako je vaš dom u zatvorenom prostoru, pronađite dobru svijeću sa priloženim svijećnjakom kako biste njome mogli udobno rukovati, jer baterijska lampa, kao nijedna druga. Morat ćete imati dobre kante vode da sipate u wc šolju jer ne možemo ispustiti lanac niti otvoriti slavinu jer su za dizajn cijevi, njihov rad potrebni proračuni i mjerenja koje je neko napravio da bi proradio. Naravno, pripremite lišće drveća da se sami očistite uštedite dio, jer bilo koja vrsta papira ima mjere i dimenzije koje ne možete koristiti, a da ne govorimo o tremovima elemenata vaše kompozicije (ovo utiče na vaše tablete i lijekove niti može piti) . Zašto je rolna toalet papira cilindrična, a ne prizmatična, sferična itd.? Ah, izvinite, ne možemo koristiti matematičke termine. Matematika ne traži samo konkretno rješenje, već je prije svega mišljenje, analiza, razvoj tehnika. Isto tako, na ulici treba da budemo potpuno goli, jer oblik odeće nije bilo kakav. Morali su je napraviti prema određenoj veličini, a sastavljen je od oblika odgovarajućih dimenzija. Ne bi trebali ni kovanice, novčanice (Da li ste se ikada zapitali zašto koristimo brojeve 1, 2 i 5 i njihove višekratnike, kao nominalnu vrijednost novca? Zašto ne 1, 3, 7 npr. ili druge vrijednosti?), kreditne kartice ili bilo koje druge vrste (znate, zbog bar kodova, PIN-a i drugih), niti će obraćati pažnju na frekvencije autobusa i druga sredstva transporta (GPS-ovi su zasnovani na teoremi ukrštanja sfera). On otkriva da brojevi ne postoje. A ako ih poznajete, ne znate njihov redosled (kako je dobra 'Knjiga peska' Horhea Luisa Borhesa, usput! rukopis, jer su fontovi trenutno dizajnirani s matematičkim funkcijama i specifičnim metodama interpolacije; zapamtite pravila ove igre, nemojte koristiti ništa sa matematikom). moraju hodati kuda god idu, ali ne najkraćim putem, jer na osnovu čega se odlučuje koji je najkraći? Takođe, šta znači 'kraće'? Ocigledno necemo moci da jedemo nista sto nije dobijeno sredstvima u kojima se koristi neka matematika, tako da, postiti to je jako zdravo, a idemo u polje da beremo divlje voće, jer se bojim da smo neće moći uhvatiti ništa u čemu je ograničen vrt, oblik navodnjavanja, raspored sjemena itd. Na slici dizajner slova 'a' u Helvetica fontu, sa Bezierovim krivuljama. Za primenu ove metode, pored tačaka kroz koje prolazi konačni prikaz (čvorova), postoje precizne kontrolne tačke koje ukazuju na nagib svake krive. Nauka protiv humanističkih nauka Iz očiglednih razloga, ne možemo znati sve o svemu na iscrpan način. Ljudsko znanje je toliko široko da se moramo specijalizovati. Međutim, posjedovanje kulture, poznavanje najosnovnijeg od svega, prilično je preporučljivo i obogaćujuće. Ne znam u kom trenutku u istoriji je neko odlučio da napravi razdvajanje nauke od humanističkih nauka, ili ko bi bio lucidni 'genij', ali je naravno počinio jednu od najvećih gluposti koja je ikada postojala i koja će postojati. Ljudsko biće je skup mnogih aspekata i nedeljivo je. Potrebno je i koristi sve vrste znanja. To nije 'od slova', niti 'od nauke'. To je oboje. Popularni izgovor 'Ja sam pisac' je himna jednostavnosti, apsurdu, nesposobnosti. Ako se nađem na skupu na kojem pričaju o 'Život je san', kako bih ostao da kažem "Ne mislim, jer ja sam nauka"? Ili ako odgovori: "Taj Quevedo film je sjajan." Ne važi kao argument. Inteligentnije je i razboritije šutjeti, ili prihvatiti neznanje, nego govoriti gluposti. Mi matematičari, naučnici, nikada ne bismo očekivali da svi rješavaju diferencijalne jednadžbe, ili prilagođavaju oksidaciono-redukcione reakcije (između ostalog, jer ako ne, bili bismo suvišni). Ali biti u mogućnosti, kao što je u knjizi Lázara Carretera koju smo proučavali, rečeno, „moći promijeniti registar“, s namjerom da budemo u mogućnosti da čujemo i tečno razgovaramo i sa profesorom sociologije i sa zaposlenim u čistaču. I naravno bez pedantnosti ili razmišljanja na trenutak da su neka zanimanja plus ili lošija od drugih. Svi su podjednako vrijedni jer su svi apsolutno neophodni. Lično pripadam klubu knjiga, pratim nove filmove, manje-više se informišem o dnevnim vestima (još jedna stvar koja me zanima), a matematičar sam. A razgovori sa mojim drugovima iz razreda su ponekad specifični za matematiku, a mnogi drugi o 'humanističkim' temama. Ni matematičari, ni bilo ko posvećen 'naukama' ne prezire 'humanistiku'. Naprotiv. Naravno, 'postati osoba', na šta je naznačio čitatelj koji je motivirao ove redove, nije isključivo ni za jednu disciplinu niti za bilo koga posebno. Tačnije, to je baština svih znanja koje smo razvijali, u dobru i zlu, tokom našeg boravka na ovoj planeti, koja će, usput rečeno, po načinu na koji vodi, završiti prije nego što Sunce postane zvijezda crvenog diva Ovaj zadnji komentar me podsjeća na dva nova divna promišljanja iz šezdesetih godina prošlog vijeka, ne znam da li su više naučna fantastika, od kojih ima i sedam filmskih verzija: 'Planeta majmuna', Pierrea Boullea, i 'Planeta majmuna', Pierrea Boullea, i '!Napravi prostor, napravi prostor!' Harija Harisona, obe sa nekim matematičkim sadržajem. Jer, kao što sam rekao, sve je međusobno povezano i nauke i humanističke nauke nisu različite realnosti. Primjeri obiluju svim vrstama djela, pa i onome što smatramo klasičnom literaturom i autorima, sadašnjim i prošlim. Hoćemo li ikada moći prestati da slušamo nekoga ko kaže 'Ja sam naučna osoba' i/ili obrnuto? Koliko dugo mi veruju, nema sumnje, dragi čitaoci. Alfonso Jesús Población Sáez je profesor na Univerzitetu u Valladolidu i član Komisije za diseminaciju Kraljevskog španskog matematičkog društva (RSME).
