Zapravo, Treće vijeće Vrhovnog suda nema namjeru da ulazi u pozadinu resursa koje je Generalitat de Catalunya prezentirao u odbrani planova lingvističkog uranjanja u škole.
Sudije Višeg suda ograničavaju se na neprihvatljive žalbe podnesene na presude Višeg suda pravde Katalonije (TSJC) kojima su poništeni oni školski avioni koji su narušili stanje vozila Kastiljanca. Nije mala stvar što Vrhovni sud ne priznaje dva takva relevantna resursa za Generalitat, ali ono što je zaista važno je da postoji doktrina koju su konsolidovali Ustavni sud, sam Vrhovni sud i TSJC u korist nastave na španskom na katalonskom škole. Ovo nije preporuka koja je dostupna katalonskim vlastima, niti doktrina konfigurisana sa interpretativnim presudama, koje su uvek rizične koliko i neefikasne.
Sudska praksa o kastiljskom španskom je obavezujuća i obavezna za Vladu, tako da žalbe onih koji su odgovorni za odbijanje da se povinuju čvrstim presudama sudova predstavljaju zločin koji goni po službenoj dužnosti od strane javnog tužilaštva ili u vrijeme njihovih vlastitih sudija ili po pritužbi državnog odvjetnika. I, naravno, prigovorom na bilo koju pojedinu.
Sada je važno uzeti u obzir još jednu doktrinu: onu koju su Pedro Sánchez i Patxi López unisono izložili. Obojica su snimili sa predsjednicom Madrida, Isabel Díaz Ayuso, u vezi s njenim dekretom o uštedi energije da se "zakoni poštuju". López je dodao razumnu "tačku" apostila. Izgleda dobro, na oba glasnogovornika vladavine prava i vladavine prava, koji se obraćaju predsjedniku katalonske vlade Pereu Aragonèsu sa jednakom čvrstoćom i jasnoćom, kako bi se pridržavao mandata koje su proglasili sudovi u njihove čvrste odluke o obrazovanju na španskom u školama u Kataloniji.
U slučaju da Sánchez i López ne znaju, poštivanje čvrstih odluka je obavezno za sve građane i javne institucije. To je obaveza koja stoji na poleđini ovih očiju koje ispunjavaju "period". Konkretno, u članu 118. Ustava i članu 17. Organskog zakona o pravosuđu.
Sa ustavne i političke perspektive, Sanchezovi napori da osigura poštivanje zakona bili bi bolje orijentisani na katalonsku izvršnu vlast, štedeći sebi isto toliko prijetnji i zle volje kao i ona koju oni destiliraju protiv Madrilena. Jezička politika Vlade je, jednostavno i jednostavno, nezakonita i neustavna, promovirala diskriminaciju između Katalonaca, izazvala građansku konfrontaciju i podstakla buduće epizode separatističke secesije posredovane indoktrinacijom novih generacija. Sve ovo što se dešava već je doživljeno i siguran je izvor društvene i političke nestabilnosti.
Dvostruko mjerilo koje vlada Sáncheza, smijući se zahvalnosti katalonskom nacionalizmu i odgovarajući ulozima Madridu, jedan je od simptoma ideološke dekompozicije socijalizma, pretvorenog u leglo nejednakosti. Nametanje katalonskog jezika sigurno će propasti, ali će nanijeti veliku štetu, jer se njegovi dizajneri boje ulica i kuća, gdje ne mogu kontrolirati djecu i mlade kada govore, čitaju, gledaju filmove ili se igraju mobilnim telefonom. Zbog toga je ovo jezičko nametanje totalitarni plan ograničavanja i ukidanja sloboda. López treba vremena da stavi potpise na svoje separatističke partnere.
