Vladimir Putin najavio je jednostranu suspenziju posljednjeg velikog sporazuma o kontroli nuklearnog naoružanja koji je postojao između Rusije i SAD-a, Novog početka potpisanog 2010. za smanjenje strateškog naoružanja. Četiri dana nakon prve godišnjice invazije na Ukrajinu, Putina su nazvali "pozorištem apsurda" koje je toliko radilo i omogućilo Washingtonu, koji podržava i finansira Kijev da se odupre agresiji, da vrši nadzor nad njegovim nuklearnim oružjem. . arsenali Ugovori o kontroli naoružanja između dvije velike sile Hladnog rata bili su pokušaj da se ukroti i racionalizira ravnoteža terora koji je došao sa sigurnošću da će, u vrijeme nuklearne razmjene, planeta biti potpuno uništena. Zapravo, najamblematičnija organizacija koja je preživjela kraj Hladnog rata – čuveni 'Bilten atomskih naučnika' – odlučila je 24. januara da pomakne kazaljke svog čuvenog sata Sudnjeg dana, koji sada označava 90 sekundi za ponoć, najbliže do globalne katastrofe kakva je ikada bila.
Jedna od najsvjetlijih reakcija na ono što se dogodilo bila je reakcija šefa vanjske politike EU Josepa Borrell-a, koji kaže da je odluka Kremlja „još jedan dokaz da ono što Rusija radi je rušenje sigurnosnog sistema koji je izgrađen na kraju hladnoće“. Rat. Nažalost, Putinova odluka znači – i bolje je to prepoznati prije nego kasnije – da je 'ultima ratio' slušanja ruskog lidera onaj koji proizlazi iz ravnoteže terora.
Govor ruskog lidera zaslužuje da bude pažljivo analiziran. Za galeriju je još jednom okrivio Zapad da je izazvao rat, uprkos činjenici da Rusija nikada nije napadnuta. Pokušao je dati dosljednost farsi referenduma na okupiranim teritorijama, uvjeravajući da je njeno stanovništvo zahvalno Rusiji. Hvalila se da je njena privreda preživjela sankcije duže nego što se očekivalo i hvalila se da je postigla rekordnu žetvu žitarica, izostavljajući Ukrajince da su dio njihove proizvodnje opljačkali osvajači. Ali, možda najznačajniji dio govora bio je poduži dio koji je posvetio hvaljenju herojstva Vojske i obećanju niza socijalnih davanja za porodice poginulih i za borače. Potrudio se da vojnički život opiše kao veliku priliku za mlade Ruse.
Bilans prve godine Putinove agresije je spektakularan fijasko. "Specijalna vojna operacija", koja je navodno izvedena na nekim mjestima u centralnoj Ukrajini i držana ili ubijena predsjednika Zelenskog, rezultirala je velikim ratom koji je rezultirao činjenicom da iz kataloga užasa nije bilo stavke: civila. raseljeni i hladnokrvno ubijeni, tuče u fabrikama i nuklearnim elektranama, masovne grobnice prepune leševa i tako dalje. Ono na šta Putin nije računao je da će ga Ukrajinci odbaciti sa integritetom i da će invazija imati suprotan efekat od onoga što je tražio: uz Rusiju se pojavila nova nacija koja je u otporu uspostavila svoj nacionalni mit i distancirala se iz ruskog svijeta već nekoliko generacija. Mnoge karakteristike te nove Ukrajine konsoliduju se zahvaljujući podršci zemalja koje čine EU.
Još jedna posljedica o kojoj Putin nije razmišljao bila je izvanredna revitalizacija NATO-a – koju je jučer podvukao predsjednik Bajden u Varšavi –, koja je već počela 2014., ali je ovom krizom uvećana do te mjere da je stavila tačku na tradicionalnu neutralnost Švedske i Finske.
Što se Španije tiče, Putinova prijetnja bi trebala odgovarati jedinici koja je ekvivalentna onoj koja je prikazana u atlantskom i evropskom kontekstu. Ovaj sindikat se pokazao kako unutar izvršne vlasti, tako i u odnosima između Vlade i opozicije. Nažalost, prisustvo ministara koji se otvoreno suprotstavljaju Atlantskom savezu onemogućit će Španiju da bude u liniji sa ostalim saveznicima.
Koliko će još trajati ovaj rat i dokle će nas odvesti? Dobar dio odgovora na ovo pitanje je na bojnom polju, ali i u kancelarijama. Najave SAD-a da Kina ne prati kiseonik u Rusiju, kada najavljuju mogući put Si Đinpinga u Moskvu, ne izgledaju bezveze. Kini se ne sviđa Putinova nepromišljenost, ali ne želi da se obaveže ni na kakvu konkretnu akciju. Ali izgleda da svako rješenje danas prolazi kroz njegovu intervenciju.
