Prosjak osvaja milion u Bonolotu i nastavlja da traži milostinju jer nije bila sigurna u nagradu

Gotovo bi se reklo da Bonoloto nagrada od 1.271.491 eura ne može biti dodijeljena nikome boljem. To su pomislili mnogi stanovnici četvrti La Florida u Alicanteu, nakon što su saznali da je žena koja je godinama molila milostinju pored supermarketa bila srećnica. I nakon lutrije je ostala na svom “poslu”, jer nije bila sigurna da li je dobila.

“Kada je u utorak, kao i svaki dan, došao da odigra minimalnu opkladu, jedan evro, i rekao nam da misli da je pobedio u ponedeljak, mi smo to shvatili kao šalu, kao toliko puta, štaviše, kao što je on bio tražiti i donositi kese sa doniranom hranom, to je izgledalo smiješno“, izvijestio je Eugenio, iz Estanco 54, o trenutku kada su potvrdili da su, zaista, od svog klijenta učinili da postane milioner.

Prije su, visili cijelo jutro, bili na ivici na ovom prodajnom mjestu lutrije, jer su već znali za veliku nagradu, ali se našla neizvjesnost jer se sretnik nije pojavio. Pitali su redovne goste koji se sjećaju da su im prodali kartu za Bonoloto, ali su svi odgovorili ne, sve dok misterija nije otkrivena u podne.

Ona je veoma popularan lik u komšiluku zbog svoje upornosti i traži pomoć jer ima neke dugove za opštinske poreze i kod Trezora, prema onome što je i sama rekla da traži njenu velikodušnost.

“Svi je znaju, ide na posao od devet ujutro do dva popodne i kad završi, dođe po svoj Bonoloto i La Primitiva, a samo moja žena može da je čeka, ne želi da ni moja ćerka, ni naša službenica ni ja ne brinemo o tome”, objasnio je Eugenio rutine i posebnosti dobitnice milion evra, koja svoj „radni dan” obično završava sa nešto para od milostinje i jaja, piletine, mafina. .. koje kupuju u supermarketu za njegovu porodicu, sa malo ekonomskih resursa, ciganske nacionalnosti.

Prošlog utorka, ne znajući, paradoksalno su neki ljudi iz Alikantea dali milostinju milionerki, a i ona je ponovo zaigrala za slučaj da se sreća ponovi.

Najveća nagrada od 1903

Za ovu trafiku sa uslugom lutrije, to je najveća nagrada koju su prodali u svojoj dugoj istoriji, petoj porodičnoj generaciji i kojom uvek upravljaju žene. Sklonjen 1903. godine sa pra-pra-prabakom Marije Ángeles Torregrose na čelu, au budućnosti će je preuzeti njena ćerka.

"Žena je prodala nagradu drugoj ženi, u ustanovi koju su oduvijek vodile žene", naglasio je Eugenio, ne gubeći iz vida skromnost ovog klijenta koji se nikada ne kladi na Euromillion jer košta malo više, a koji čak i da tamo nisu potvrdili da je njegov tiket dobitnik, nije vjerovao.