PRATITI
Bilo je pitanje vremena kada će najuspješnija sramota naše demokratije na kraju preći preko okvira stroge političke borbe, diskreditirati bilo koju osobu ili grupu. Nazivajući takve ideološke protivnike 'krajnjom desnicom', ljevica je pronašla izvrstan metod da pogorša dijalektiku između prijatelja i neprijatelja koju bi Carl Schmitt promovirao i tako izazvala nepobjedivi 'antropološki teror' među svojim sljedbenicima. Sve sekte, kako bi stvorile 'osjećaj pripadnosti', zahtijevaju od svojih sljedbenika da se ujedine oko zajedničkog egzistencijalnog neprijatelja. I, označavajući svoje političke suparnike kao „krajnje desničare“, ljevica tjera svoje sljedbenike da neurotično percipiraju konzervativne stranke (čak i one najsramežljivije ili najsramotnije) kao postojeće neprijatelje koje mediji lako mogu stigmatizirati.
jezivijim metodama, jer je do tada naznačeni politički suparnik prestao da bude pravi čovek, da postane svojevrsno strašilo koje se pokreće da izazove onaj "antropološki teror" na koji je Šmit govorio. Jednom kada je politički rival dehumaniziran, to se neizbježno pretvara u širenje dehumanizacije na sve njegove sljedbenike ili simpatizere. A dehumanizacija također može uključiti bilo koju osobu ili grupu koja djeluje na način koji je nezgodan ili neugodan. Neurotična percepcija će se izroditi u oslobođenu paranoju i lov na vještice koji posvuda otkriva 'krajnje desničare', sveprisutno mnoštvo 'krajnjih desničara' koji rastu kao gljive u kišnoj jeseni koja uključuje najrazličitije ljudske tipografske greške i cehove. I sva ta rastuća gomila postaje bezoblična masa čiji se zahtjevi ne uslišu, čiji se protesti ocjenjuju nelegitimnim, čija je patnja potpuno ravnodušna prema onima koji su ih u međuvremenu izbacili iz svoje moralne sfere, smatrajući ih krajnje desničarskim grudvama mesa nedostojan bilo kakvog oblika empatije.
Ovaj paranoični mehanizam danas je protiv kamiondžija. Sutra će se proširiti na farmere i rančere, na penzionere i nesigurne radnike, na bilo koju grupu, ukratko, koja se usudi ići protiv dizajna tišine na ulicama koju garantuju sindikati (naravno, samo kada sami vladaju). Oni koji se usude da osude fiskalna izterivanja koja potiču naše osiromašenje pretvorit će se u 'ultradesničare'. Oni koji se usude ukazati na pogubne posljedice galopirajućeg rasta cijena struje i goriva biće označeni kao 'krajnje desnice'. Oni koji se usude otkriti da inflacija osnovnih potrepština pretvara listu za kupovinu u bolan repertoar lišavanja, biće označeni kao 'krajnje desnice'. Oni koji se dave i ne mogu da sastave kraj s krajem postaće, kao magijom, 'ultradesničari'. Ogromna 'ultradesna' gomila koja se može maltretirati, osuditi na deložaciju, ostaviti da gladuje, u tišini jaganjaca.
