Álvaro Martínez: Da je La Cibeles govorio…

PRATITI

Decenija je imala prilično sporedan karakter, 'vodoinstalater' kvalifikovan u PP Madrida, otkako je pušten, da, sa vodećom ulogom u čijem tragičnom incidentu koji se dogodio na Kubi odveo ga je u zatvor u Havani i opozicioni Oswaldo Paya u grob. Njegove prve izjave bile su za 'Vašington post' neposredno nakon nesreće, koja je u medijsku agendu trebala ući na glavna vrata. Od tada se Carromero pojavio na gotovo svim fotografijama utakmice u Madridu, statista bez čujne fraze napolju, ali čiji je glas jer je uvijek nešto šaputao iza kulisa na prvom spratu Đenove, gdje je sjedište Madridskog PP, i

u Gradskoj vijećnici, gdje je ušla Gallardónova era. I upravo ta tiha uloga okončala je njegovu slavu 'intriganta', generalnog stanovnika mračnih područja, što iz njegovog okruženja poriču jer insistiraju da je on samo još jedan militant. Ali to šištanje je eksplodiralo u urlik nakon njegovog navodnog učešća u 'operaciji Ayuso', koja se sastojala, prema mišljenju genovskih stručnjaka, u sprečavanju da predsjedava utakmicom u Madridu kroz pjevanje 'brata Tomása' kao agenta. Sve za bajine i ponekad sa kukutom. A to tiho stanje ga i dalje prati jer i njegovu ostavku i istupanje iz militantne PP nije najavljivao on već preko "popularnih" izvora. Izvori ovdje, izvori tamo. Da je Cibeles progovorio…