PRATITI
Naivan govor, gotovo staleški na završnoj zabavi, na sjednici Vladine kontrole nije način da se oprosti od javnosti. Ne zbog brojnosti topicaza koji otrezuju slogu i slobodu koja je nicala iz drhtanja Kazadovih usana, niti zbog prirodne sklonosti dramatizaciji partijskih profesionalaca, koji forme vjeruju svojoj apsolutnoj praznini u pozadini. Obuka je nastavljena u centralama političkih organizacija koje proizvode samo stručnjake za proceduralnu demokratiju, stručnjake za institucionalnu birokratiju, a ne mislioce. Do prave politike, one koja služi služenju, dolazi se pojedenim škampima i stečenim znanjem.
Ali generacija koja je diplomirala na univerzitetima to nikada neće razumjeti. Zato je najozbiljniji dio Kasadove dječje harange jučerašnje u Kongresu posljednji dio ove rečenice. Šta je bilo u Kongresu? Čak ni odlazak nije znao da razlikuje svoje i svačije. Kao dobar sin aparata, odlazi a da nije saznao da mu je pozajmljeno sjedište koje je koristio za svoj posljednji facelifting. Ali nema zla da za dobro ne dođe. Ako se klanovski rat u PP iskoristi da se napravi katarza, zamjena će teško poduzeti Oženjen. Ovo je kao kad imaš ružnu bebu. Uvijek imate utjehu da s vremenom može biti samo bolje.
Feijóo je Churchill pored Casada. A on ima i ostale barone na svojoj strani, iako to ništa ne znači u današnjoj neprincipijelnoj politici jer je, na primjer, López Miras u ponedjeljak još uvijek bio čvrst pristalica Garsije Egee. Zelene stvari. Inače, čestitke Pablu Montesinosu. Lojalnost je vrlina koja se ne koristi i on je pokazao da je ima svom vođi. Neko takav nije vrijedan savremene politike, ali je vrijedan života, iako je scena njegovog šefa napuštanja Kongresa genijalna teatralizacija u potrazi za ljupkom žrtvom koja ne sklizne u društvo toliko zabavljeno krvavom politikom. Zato što moderna Španija ne suosjeća sa boabdilima.
