Bolje je ne pokušavati to slušati. Jednostavno morate uživati u ovom Madridu koji je još jednom, uprkos svemu i kada je noć izgledala mračnije, potvrdio da je majka svih povrataka. Beli su pobedili Partizan kada su na poluvremenu izgubili 16, zahvaljujući Čaču, jednom od najboljih igrača u istoriji naše zemlje, koji je postigao učinak koji će WiZink uskoro zaboraviti. Njegov nagon je preporodio Madrid, a uobičajeni igrači (Llull, Rudy) završili su posao u skandaloznoj posljednjoj četvrtini. Pobjeda koja je srušila statistiku (u istoriji Evrolige niko se nije vratio sa 2-0) i koja šalje Madriđane u Kaunas, gdje će se još jednom takmičiti za kralja Evrope. Čak i ako se ponaša kao ove srijede, već je zaslužio tu titulu.
Iz pakla ima lijepu šetnju kroz selo. Već sa atmosferom Stark Arene kao u lošem snu, WiZink se juče čini bukoličnim, vrlo španjolski, sa zasljepljujućim suncem na fasadi i uvijek punim vrčevima u okolini. "Sve dok ima piva, nema problema", komentarišući u policiji ponašanje Srba u Madridu, na Balkanu veoma svečanom i sa legendom poput Fernanda Romaya na njihovoj strani, uvek sa svojim dobrodušnim izgledom i neimpresioniranim 'Los Berserkers' su se potrudili da daju dušu prethodnom, ali Madrid nije Beograd. Ovdje zarađujete poštovanje na terenu, a ne na tribinama.
Mateo je na početku iznenadio uključivanjem mladog Ndiayea od 19 godina u početni kvintet, zajedno sa čudovištem Tavaresom, trener je bio svjestan da su mogućnosti Madriđana bile da nadvladaju Srbe ispod obruča. A Senegalac je bio zaista dobar u igri, dao mišiće i žestinu beloj košarci, koja je kombinovala dobru cirkulaciju sa povremenim kratkim spojem, dok je Partizan pokušao da poleti zahvaljujući individualnom kvalitetu Puntera.
Utakmica će biti beskrajna, iscrpljujuća klisura, puna padova i zastoja. Svaka predstava bila je Vijetnamska i semafor je zbrajao bodove sa ogromnom sporošću. Tada se pojavila Chachoova vidovitost, koja je ponovo postala vodič u gustišu. Najbolji trenuci Madriđana u ovoj utakmici su bili pod komandom Kanarinaca, i kao takvog ga treba prepoznati. Međutim, Partizan nije popuštao, nemilosrdno je udario domaći moral i postao najstručniji od preživelih. Štaviše, tri Tavaresova faula prije odmora i lavirintsko suđenje nisu unijeli optimizam. Gostujuća prednost nije prestala da raste, krvarenje je postalo nekontrolisano.
Madrid je pokušao da reaguje brzim transakcijama, veoma ambiciozni tim koji pronalazi ravnicu koja prihvata njegove nestašluke. Hezonja i Hanga bili su prvaci ove male revolucije koja je izazvala eksploziju WiZink-a, a za samo nekoliko sekundi su od razočaranja prešli u optimizam. Međutim, Obradovićev rezultat je neponovljiv, nezaustavljiv, a njegove igre, kao što se desilo i u drugoj utakmici, omogućile su njegovim učenicima da lako poentiraju, posebno iz kornera. Odbrana Madrida je mnogo patila, nije mogla da protumači govor tela Srba, koji su malo-pomalo razotkrivali kralja Evrope, iako je sav svoj trud uložio u napad. Zavezanih očiju i skokom vjere u ponor, Mateovi učenici uspjeli su održati plamen nade živim. "Do kraja, idemo Realu", odjeknule su tribine.
Čačo je nastavio da daje đavolski ritam napadima, njegove akcije su bile veličanstvene, s vremena na vreme, da ošteti spomenik, a belci su počeli da veruju u to. Jedino je Punter uspeo da utiša kotao u koji je postajao madridski stadion, koji se raspadao kockastim povratkom njegovog tima. U Partizanu, koji je delovao kao neosvojivi bunker, sumnje su ušle u lice takve pirotehnike, Real Madrid je bio oduševljen, kao u svojim najboljim večerima, kada je bukvalno nepobediv. Ljulj, koji je u haosu bog, počeo je da podupire srpski kovčeg, ekser po ekser, trostruko po trostruko. Nema ko da objasni Madrid, neupravljiv i epski entitet koji ima samo jedno na umu: pobedu.
