Fernando Méndez: Nema prestupnika

U životu, kao iu ratu, riječi mogu biti bolne, zbog čega nam metafore u ovom trenutku vrlo dobro dođu: one su za surovu stvarnost ono što je dezinficijens za ranu, odnosno štite, iako ne sprječavaju patnju. Na primjer, ako kažemo “humanitarni hodnici” svi znamo da su to putevi za bijeg; ili da je "ofanzivno oružje" namijenjeno ubijanju ljudi ili uništavanju infrastrukture. "Ratna eskalacija" je ponovno oživljavanje rata, a "migraciona kriza" znači da mnoga ljudska bića moraju napustiti svoje domove i suočiti se s komorom, siromaštvom i ostrakizmom bez ikakvog oružja osim svog dostojanstva.

Sve su to metaforičke fraze – sa svojim imenicama i njihovim

pridjevi u savršenom leksičkom malteru – a njihov cilj je da nas navedu da vjerujemo da će, ako rječnik tako kaže, to biti zato što je istinito. Na ovaj način, ako se "povećavaju žrtve" znamo da ono što raste su "mrtvi" i da bismo izbjegli "atentate" sami sebe šaljemo da je neprijatelj "neutraliziran", tako da smrt po povoljnoj cijeni ne izgleda kao ponuda.

Jezičko bogatstvo nikada nije dalo toliko od sebe kao u vremenima rata. Delimo "pravdu" kada je u stvarnosti "osveta" i apelujemo na "dijalog" kako ne bismo priznali da smo pravili paradu oko stola dok smo bombardovali dečije bolnice kao argument ubeđivanja.

I tako, ako vojna sila nije dovoljna, imamo i mjere za slabljenje protivničke ekonomije, "sankcije" koje nazivamo, da ne kažemo "kazna", da se protivnik ne naljuti i aktivira svoj "selektivni nuklearni arsenal" ili, u drugim riječima, pokrenuti napad koji bi vodio svijet do uništenja.

Zbog svega toga, metafore su dobrodošle. Jedina mana je što stupaju na snagu tek nakon puberteta. Ne prije. U ranom dobu gdje je nevinost iz djetinjstva jedini razlog, vatromet jezika nema svrhe. Sada djetetu možete reći sve prednosti dezinficijensa, da će se, ako rana zaboli, nastaviti žaliti. A ako plače zahvaćen bombama, nije bitno da li pokrije uši.

Ali obratite pažnju da li su važne metafore da čak i sam rečnik definiše "rat" kao "nesuglasicu", odnosno opoziciju, razdor... Da li se to ovih dana dešava u Ukrajini?