Epizoda kampanje Ministarstva za ravnopravnost je antropološka studija slučaja. Raznolikosti je malo: ne pojavljuje se niti jedan muškarac, kao da su kompleksi ili neusklađenost s fizičkim izgledom rezervirani isključivo za žene. U predstavljanju svakog lika u kampanji dolazi do preglumljivanja ženskog i raznolikog, odnosno onoga što se može smatrati takvim. Oni su zaslužni što je dlakavi pazuh izgledao inkluzivnije od proteze, inače zašto su izmijenili originalnu fotografiju koju su preuzeli sa Instagram naloga manekenke koja sada zahtijeva manipulaciju njenom slikom dodavanjem noge? Afera otkriva kozmetičku raznolikost, toleranciju prilika. I upravo odatle izvire antropološki aspekt materije: zbog podudarnosti koje oni predlažu s drugim osvetničkim situacijama. Ono što se događa evropskoj ljevici sa ženama je ono što se događa latinoameričkoj ljevici sa domorodačkim grupama. I u jednom i u drugom vlada odnos starateljstva. Predstavljanje različitih etničkih grupa postalo je opsesija političara u regionu i čak je proizvelo fenomen zajednički za određene zakone i konstitutivne procese. To se dogodilo s Ustavom Venecuele, 1999. godine, a sada i sa Ustavom Čilea: oni donose zakone za manjinu koju ne štite, bilo zato što su u njoj postavili svoj tematski park ili zato što nisu u stanju da poštuju svoja prava, ne kao autohtoni narod, već kao građani. Kada je osnovao svoju vladu, Hugo Chávez je koristio domorodačke grupe da izoštri svoj diskurs kolonijalne reparacije. Napravio je zastavu od toga. Ustav usvojen 1999. predviđa poglavlje sa osam članova posvećenih njima i među kojima je garantovano „njihovo društveno, političko i ekonomsko uređenje, njihovu kulturu, upotrebu i običaje, jezike i religije, kao i njihovo stanište i izvorna prava na zemlje koje su od predaka i tradicionalno zauzimale i koje su neophodne za razvoj i garantovanje njihovog načina života”. Od tada je prošlo više od dvadeset godina. U Madurovoj Venecueli, on je barem jednom dokumentirao masakre nad domorodačkim narodima, sistemsku represiju, posebno u državama Bolivar, Delta Amacuro i Amazonas, gdje je režim uveo zonu za eksploataciju resursa Orinoko rudarskog luka (AMO) , kroz provođenje nelegalnog rudarenja. Svaki put kada su etničke grupe Pemón i Yanomami protestirale zbog uništavanja teritorija na kojima su živjele vekovima, bile su proganjane i ubijane od strane iste sile koja je ranije tvrdila da ih štiti. Slična logika dominirala je odnosom Podemosa i ženskih prava. Oni za koje tvrde da ih štite, drže predavanja ili objektiviziraju, a kada su njihova prava narušena, šute ili to prikrivaju, kao što je to učinila Mónica Oltra kada je njen bivši suprug optužen za zlostavljanje maloljetnika.
