Njegov drugi mandat 2023.-2026. je glavni tajnik Organizacije iberoameričkih država (OEI) za obrazovanje, znanost i kulturu, međuvladinog entiteta za suradnju između zemalja Juga. Sastavljen od 23 države, uključujući Španjolsku, Portugal i Andoru, sa sjedištem u 20, posljednji u Havani (Kuba), Mariano Jabonero (San Martín de Valdeiglesias, 1953.) težio je povećanju i konsolidaciji svoje prisutnosti u regiji.
S 20 milijuna izravnih korisnika svojih projekata u proteklom četverogodišnjem razdoblju, dvije tisuće potpisanih sporazuma, četiri tisuće suradnika, među kojima su Banka za multikulturalni razvoj, UNESCO i EU, ima neriješenu temu: ojačati globalni savez u korist obrazovanja .
– Vaš prethodni mandat obilježio je Covid, a ovaj će početi ratom i krizom. Kako se planirate nositi s tim okolnostima?
— Pandemija nas je posebno kaznila, ali naš je moto bio: OEI se ne zatvara. Nametnut je virtualni način rada i došlo je do određenog pada aktivnosti zbog neulaganja u obrazovanje. Tri sektora u kojima je Covid imao najveći utjecaj bili su zdravlje, s najvećim brojem zaraženih u svijetu (30% u 7-8% svjetske populacije); obiteljska ekonomija, zbog drastično niskih plaća, a nastavna, zbog pada pozornosti: od 180 milijuna zatvorenih učenika, više od polovice ne može digitalno nastaviti svoju obuku. To, uz broj izgubljenih školskih sati, čini rečenicu glavnog tajnika UN-a koja mi se jako sviđa: dogodila se generacijska katastrofa. Što manje učenja, to je manje konkurencije i lošije mogućnosti zapošljavanja i budućnosti. Formula je jako oštra, ali tako je. Nakon Covida došlo je do određenog oporavka koji je u padu, a 2023. će u nekoliko zemalja biti recesija.
—A u kontekstu trenutne neizvjesnosti, što će OEI učiniti da ublaži taj utjecaj?
—Postoje pozitivni i negativni aspekti koji proizlaze iz pada javnih investicija, odnosno većine gospodarstva u nekim zemljama. Uzrok? Zemlje koje trpe deficite zbog rata kupovat će sirovine - naftu, meso, žitarice...- u Venezueli, Paragvaju, Argentini, Brazilu... Čim su obrazovanje i kultura proizveli transformaciju prema digitalizaciji. U punoj smo tranziciji, radimo na implementaciji hibridnih sustava kako bi svi studenti imali dvostruku ponudu licem u lice i digitalnu ponudu. Na području kulture ova digitalizacija sa sobom nosi problem intelektualnog vlasništva i autorskih prava. Iz tog razloga, na Sveučilištu u Alicanteu osnovali smo katedru koja će savjetovati ministarstva kulture za promicanje i obranu ovih prava.
—Što se tiče smanjenja javnih sredstava proizašlih iz krize, kako će se ona odraziti na projekte entiteta?
-Oni neće. Financiraju se svi programi koje provodi OEI. Nijedan nije odobren bez prethodnih sredstava; To bi podrazumijevalo rizike koje ne moramo preuzeti.
“Ni rat ni kriza neće utjecati na projekte OEI-ja. Nitko se ne odobrava ako nema sredstava”
- Koji su vaši izvori prihoda?
—Vlade, Međuamerička razvojna banka (IDB), CAF (Razvojna banka Latinske Amerike), BCID (Srednjoamerička banka za integraciju i razvoj) i Multilateralna razvojna banka (MDB). Osim toga, imamo vlastite i EU resurse.
— Kako OEI može doprinijeti tom moru Ibero-Amerike moćnom silom na razini drugih poput Azije?
“U posljednjoj smo milji utrke. Optimist sam: prije svega imamo prirodne resurse koji mogu donijeti veliko bogatstvo. Pitanje sirovina generira veliki svjetski sukob, to je globalni rat, au Kini i SAD-u Latinska Amerika je teritorij spora. Zapravo, kineska ulaganja u Latinskoj Americi su ogromna. Drugo, ako uspijemo napredovati u digitaliziranijem modelu obrazovanja i kulture, napredovat ćemo brže. Istraživanje je faktor koji donosi više inovacija i više znanja. Napredniji i provokativniji digitalni svijet i sustav koji stvara produkciju na učinkovitiji način, s manje troškova.
Za otprilike osam godina regija će dostići cilj
"Kada ćeš stići do cilja?"
—Trenutni kontekst tome može ići u prilog. Ključno je iskoristiti prilike koje su se pojavile nakon pandemije. Razuman horizont za oporavak regije je oko osam godina. Tada bi se mogle postići bolje razine blagostanja i raspodjele dohotka. Prilika je imati drugačije, digitalizirano društvo sa snažnim opsegom unutarnje trgovine. Sada je komercijalna aktivnost u osnovi s Kinom, SAD-om i Europom, što ne jača unutarnje tržište.
— Znači li to da će Iberoamerika za tih osam godina prestati biti regija u razvoju?
— EU je davno izbacila taj termin za regije i zemlje u tranziciji, pa se i suradnja koju mi ostvarujemo promijenila: više nije ona klasična. Posvećeni smo znanju, istraživanju i inovacijama za razvoj i tranziciju. Fondovi za razvojnu pomoć (FAD) s nula kamata su praktički prošlost jer su zemlje izašle iz siromaštva. Samo Haiti i Nikaragva. Ekonomska komisija Ujedinjenih naroda za Latinsku Ameriku i Karibe (ECLAC), s kojom puno surađujemo, kaže da smo "mi zemlje koje žive u zamci srednjeg dohotka" i to nije istina, tog srednjeg dohotka nema. Puno je siromaštva, institucionalnog slabljenja, velike nejednakosti...
“Populizmi su rezultat zamora od demokratije. Građani su prestali vjerovati svojim vladama jer nisu vidjeli da su njihove potrebe zadovoljene.
— Kakva se sada suradnja ostvaruje?
“Prije svega, on-on. Nije to filantropski model od prije tri desetljeća, već zajednički izgrađena suradnja. 90% projekata koji se provode su sa zemljama i lokalnim zajednicama (Multilateralno bankarstvo). Drugo, povezuje se s stvaranjem znanja, istraživanja, kulture i znanosti. Ovo su njihova glavna područja suradnje.
—Koji dio ovog impulsa u ovom novom obliku suradnje u zemljama u usponu ima veze s OEI-jem?
—Mi smo organizacija za razvojnu suradnju u tri područja: Obrazovanje, Znanost i Kultura. Radimo izravno s vladama, stvaramo informacije za donošenje odluka, odnosno, kreiramo politiku na temelju dokaza podataka, a ne na temelju događaja; Provodimo studije i istraživanja za ministarstva o postojećim problemima kako bismo ih ispravili i obučavamo službenike i nastavnike. Sve to doprinosi boljem upravljanju i učinkovitosti sustava.
Čemu pripisujete uspon populističkih i ekstremističkih vlada u regiji?
—Vlade su birali građani, postoji izmjena. Došlo je do opće krize jer socijalna agenda nije uspjela. Mora se graditi novi, novi društveni ugovor. Nezadovoljstvo stanovništva dobivenim socijalnim uslugama natjeralo ih je da glasaju za drugu stranku. U obrazovnom materijalu, koji ja najviše poznajem, bilo je zemalja s nekvalitetnom, manjkavom i neučinkovitom ponudom, što dovodi do niske produktivnosti. A što se tiče zdravlja, primjer je Covid, s nekontroliranim virusom jer mjere zaštite nisu dobro funkcionirale. Jedna je činjenica da je od 1960. ovo jedina regija na svijetu koja povećava svoju produktivnost. Temelji se na dva načina: na resursima (mi vodimo ljestvicu u sirovinama) i na znanju, koje doprinosi najvećoj vrijednosti produktivnosti. A svjetska ekonomija je ekonomija znanja. A svi ti čimbenici prevode se u nedostatak razvoja.
— I nisu li te autoritarne demokracije pogoršane nedostatkom razvoja i nejednakostima koje su uzrokovale te vlade?
— Pogoršani su zamorom od demokratije. Građani su prestali vjerovati svojim vladama i odabrali su druge opcije kada njihove potrebe nisu zadovoljene. I zajedno s tim dolazi do iseljavanja. Latinska Amerika je oduvijek bila iseljenička zemlja iz ekonomskih ili političkih razloga. A od krize 2008., koja je bila vrlo brza i teška s velikom ekonomskom i radnom nestabilnošću, unutarnja emigracija je jako porasla: ona od Nikaragve do Kostarike bila je vrlo jaka; od Bolivije i Paragvaja do Argentine, Čilea ili Brazila, isto. Isto se dogodilo s prelaskom iz Meksika, Gvatemale, Hondurasa, El Salvadora i Haitija u SAD, gdje već ima 52 milijuna ljudi koji govore španjolski, od kojih su više od polovice Meksikanci. U Europi je manjim dijelom emigrirao, uglavnom u Španjolsku iz ekonomskih razloga.
—Koji je izazov postavljen za ovo četverogodišnje razdoblje 2023.-2026.?
— Krenuti od 20 milijuna korisnika kojima je OEI pružio izravnu pozornost s pandemijom.
- Koji je vaš predmet na čekanju?
—Ostavite konsolidiraniji OEI, s većom prisutnošću u regiji, budući da je bitno biti na licu mjesta. I, što je najvažnije, ojačati globalni savez u korist obrazovanja kako bi se stvorile jače sinergije suradnje. Ako se ovaj savez ostvari, napredak će biti vrlo važan. Ovdje zbrajanje ne zbraja, množi.
