SLIJEDITI
Pravo na štrajk je anakrono, ucjenjivačko i totalitarno. U sustavu kao što je cjenkanje, i s toliko kanala za pregovore, svaki je udar nepodnošljivo oružje u sljepoočnicu. Neraditi i ne pustiti raditi, te blokiranje, urušavanje ili deprovizioniranje života drugih je pokušaj. Desnica uvijek mora biti razumna i ne pretvarati se u bandu kada je u pitanju rušenje ljevice. Broj prijevoznika ili demonstracije koje se stočari nadaju održati u Madridu krajem tjedna, prekidajući promet, čin je nametanja i zlostavljanja velike većine građana čiji se normalan i uredan život ne može pogaziti zbog
pokajati se Neki kolektivi odlučuju da je opravdanje njihovih poslova važnije od elementarne slobode svakoga od njih. Postoji španjolska agitacija, koja se lažno naziva 'desno', a u stvarnosti je divlja i perutava i ni po čemu se ne razlikuje od lijeve i samo je pitanje frakcije. Pravo se temelji na stvarnosti, na spokoju i izbjegavanju sukoba. Desnica koristi ulicu za šetnju, ali ne i za izražavanje apsolutno ništa jer to radimo kroz našu umjetničku disciplinu, u barovima, hotelima i restoranima. Pravo i uvijek prostor za drugoga. I udoban prostor: privatno vlasništvo, malo privatnog vlasništva za svakog pojedinca, naš je veliki doprinos čovječanstvu i najveći protuotrov protiv revolucija. Pravo mi smo upala, ispiranje, pregovaranje koje tjera svađu. Velikodušni smo u dobročinstvu i zahvalni smo primatelji. Našu škrtost dopuštamo ako je talent može pretvoriti u prednost; i volimo ekscese, ali uvijek nakon jela, destilirane, po mogućnosti uzdignute do metafore. Izlazak na ulice kao Ayuso u Genovi, učitelji u Kataloniji, nosači ili kokoši isti su i neprihvatljivi oblik barbarstva. Nije važno hoće li hvaliti mog voljenog predsjednika ili uništiti Pedra Sáncheza. Desnica nije sektaška. Desno je lijepo. Nismo u rovovima. Nalazimo se u Nobuu i sa zadovoljstvom vas pozivamo.
