Dio je takozvane nove madridske figuracije, uz brojke poput Guillerma Péreza Villalte, Luisa Gordilla, Alfonsa Albacetea, Carlosa Alcolee..., od kojih većina nije rođena u glavnom gradu. Manolo Quejido (Sevilla, 1946.) proveo je 14 godina u Madridu. “Bio sam među kolegama, kolegama i to je bilo dovoljno. Bila je to sretna i vrlo zanimljiva faza”, komentirao je. Je li povijest bila pravedna prema toj skupini umjetnika? Zato što su španjolski slikari 70-ih pomalo zaboravljeni. – Takve se stvari događaju – kaže rezignirano. Iza sebe ima više od 5 desetljeća rada, na pola puta između popa i ekspresionizma.
'Bez konzumiranja', Manolo Quejido (Andaluzijski centar za suvremenu umjetnost, Sevilla) Ernesto Agudo
Muzej Reina Sofía posvećuje mu retrospektivu do 16. svibnja 2023. 'Daljina bez mjere'. Objedinjuje stogodišnje slike koje obuhvaćaju cijelu njegovu karijeru. Od rigorozne crne, od glave do pete, umjetnik je u kontrastu s raznobojnim slikama koje vise u palači. Ne sve. Među njima, jedan iz 2014. jedva da ima boju. Naslovljen je 'Kraj', ali se riječ pojavljuje obrnuto. Na dnu platna nalazi se natpis: "Slikom završite, slika ima beskrajan kraj." “Meni je to posebno nezaboravna izložba, jer njome zatvaram cijeli ciklus mog rada. Dobro su. Zastor pada. Sve će početi ispočetka." I prepričava intimnu ispovijest: “Deset godina nikome nisam niti htio niti mogao pokazati svoje radove. Za mene je to neobjašnjivo. Moj sljedeći rad je nezamisliv. Prvi put slikam, a da nemam pojma što radim”.
Mladić, prije 'Slike', 2002. (Privatna zbirka) Ernesto Agudo
Iznenađujuće je da je to tako nakon tako duge i plodne karijere. Je li to zbog nesigurnosti? „Bilo da je. Nesigurnost, uvijek. Ti ne posjeduješ ništa. Proces slikanja je na neki način samoubojstvo. Slikanje ubija slikara, čini ga jednim od svih. Isto vrijedi i za pisanje. Ovo je još jedan slikar, kao heteronim, zove se Nadir [točka nebeske sfere dijametralno suprotna od zenita]. Dio moje slike: 'Aperitiv u Eden baru'. Ja sam već Nadir i to su moja razmišljanja”. Njegove riječi imaju nešto apokaliptično, kao da se opraštao od karijere. I Manolo Quejido: "Nekako se opraštam od njega, gotovo me čini sretnim."
'Bez riječi', Manolo Quejido, 1977. (Muzej suvremene umjetnosti u Madridu) Ernesto Agudo
Bilo je teško odabrati stotinjak radova, budući da je Manolo Quejido neumoran slikar i da je proizveo veliki broj radova koji su, prema riječima kustosa, "kao polje dinja". "Njegov rad je vrlo ozbiljan, s velikom dosljednošću", savjetuje Manuel Borja-Villel, ravnatelj Reina Sofía. On je lucidan i rigorozan. Ne postoji jedan, nego mnogi Manolo Quejido. Njegove ideje i opsesije ogledaju se u izložbi na kojoj su postavljene serije i skupine radova velikih formata. Velázquez (“najkonceptualniji slikar španjolske umjetnosti”, prema Borja-Villelu) prisutan je tijekom cijele svoje karijere. Pojavljuje se na slikama poput 'Partida de damas' i razmišlja o njemu u 'VerazQes', od 'La fragua de Vulcano', 'Las hilanderas' i 'Las meninas'. Velázquez Cubed: Slike o Velázquezu u Palacio de Velázquez, na izložbi koju je kurirala Beatriz Velázquez. Jedino što nedostaje je da sutra dodijele Velázquezovu nagradu. No, ne zanima ga samo seviljski maestro. U '30 žarulja' odaje počast Povijesti umjetnosti: Piero della Francesca, Ingres, Goya, Cézanne, Picasso, Matisse, Warhol, Bacon...
Od blistavih slika 80-ih do otpora potrošačkom društvu 90-ih: etikete proizvoda, ponude supermarketa, novinskog papira... U svom monumentalnom radu 'Nepotrošeno' (1997.-1999.) evocira prekomjernu potrošnju. Njegovo je slikarstvo koje govori o slikarstvu, ali bez zaokupljenosti sobom. Stavlja u istu ravan slikara, sliku i radnju slikanja. Pristupio je samom činu slikanja i trezveno istraživao plastične mogućnosti slike. Postoji slikarska slika i naslikana slika. Zanimaju ga odnosi misli i slike. Također, matematika (Möbius), filozofija (Nietzsche, Heidegger, Lacan, Bataille), poezija... Ništa mu nije strano. Njegovoj radoznalosti nema kraja.
