Odsjeći glavu pobuni: izdaja kojom je SSSR ispario čečenskog vođu projektilom

Džohar DudajevDzhojar DudayevManuel P. Villatoro@VillatoroManuAžurirano: 26. 04:2022h

Godine 1996. Džojar Dudajev bio je daleko od svjetla reflektora zbog straha od ruske odmazde. Čečenski vođa, jedan od onih koje je Boris Jeljcin najviše progonio, jedva je uživao na suncu. No, ruski manevar natjerao ga je da pokaže svoj ten od kraja veljače, nakon čudnog primirja proglašenog iz Moskve. Sve je to bila zamka. 21. travnja te iste godine, nakon sastanka s kontaktom poslanim iz Rusije, vidljivi šef lokalnog otpora javio se mobitelom putem satelita. Bilo je to zadnje što je napravio. Nekoliko minuta kasnije nekoliko je zrakoplova poletjelo i ispustilo pojedinačne projektile na njihov položaj. Majstorski potez, vojni i politički, ruskog predsjednika.

[Da biste saznali više o čečenskim ratovima protiv SSSR-a, slijedite ovu poveznicu]

početne sumnje

Morali smo čekati da čujemo vijest, što zbog cenzure jednih, što drugih, ali informacija je izašla u javnost četiri dana kasnije. “Zbrka oko moguće smrti Dudajeva u ruskom napadu u Čečeniji”, naslovio je ABC 25. travnja. Dan ranije iz ruku izvjesnog Ahmeda Yarijanova, bivšeg šefa pobunjeničkog izaslanstva koje je 1995. pregovaralo s Moskvom, izbila je informacija: “Dudajev je mrtav, nema sumnje”. Dodao je da je zlokobni napad uslijedio nakon “napada ruske avijacije na cilj u gradu Gueji-Chu, 30 kilometara od Groznog, gdje se vođa sastajao sa svojom pretorijanskom gardom.

Odatle su počele sumnje. U slučaju vijesti, objašnjeno je da je Saipudi Jasanov, predstavnik vođe pobunjenika u Moskvi, kategorički negirao smrt: "On je još uvijek živ i radi normalnim tempom." Na sastanku s međunarodnim čelnicima, gyrfalcon je inzistirao na tome da je istog ponedjeljka osobno razgovarao s Dudajevim, čime je Rusima bilo nemoguće da ga dokrajče u nedjelju.

Veliki časnici slijedili su ga za njim. Odnosno, odlučili su se za šutnju, kako otkriva novinar ABC-ja u opširnoj reportaži: “Dopisnik privatne ruske televizije NTV iz Čečenije razgovarao je s nekoliko čečenskih zapovjednika i nitko od njih nije spomenuo njegovo ime.” Tko je lagao? Nemoguće je znati, iako je Jeljcinova sjena preletjela baš poput projektila koji je pogodio neprijatelja Kremlja.

Rukuju se Jeljcin i Félix Pons+ infoJeljcin i Félix Pons rukuju se – ABC

Tek u četvrtak, 25. istog mjeseca, ABC je potvrdio da je Dudayev umro od ruke Kremlja. “Njegova je glava zlata vrijedna”, napisao je J. Cierco, dopisnik ovih novina iz Pekinga. Tada su Jeljcinovi avioni već izašli na vidjelo. “Mirovna ponuda je imala trik. Kada je predsjednik uz veliku pompu objavio prekid vatre u Čečeniji i početak pregovora, pripremao je zamku generalu.” Bilo je savršeno. Ako se do tada vođa pobunjenika kretao noću - nikad nije spavao pod istim krovom, a danju je jedva izlazio da ga Rusi ne pronađu - to ga je natjeralo da se promijeni.

Makijavelistički napad

Šahovski potez Kremlja natjerao je separatističkog vođu na izjave, na sastanke sa svojim glavnim stožerom, na intervjue s ruskim pregovaračima i, naravno, da bude zalijepljen za svoj satelitski telefon. Stvari iz devedesetih. Postojala je tehnologija koja ga je ubila. Dana 21., Sovjeti su uhvatili mobilni prijenos i javili zračnim snagama gdje je Dudayev. Zanimljivo, političar je dobio poziv iz Moskve, savršena zamka. Odmah nakon toga, eskadrila je poletjela i bacila svoj zastrašujući smrtonosni teret na Čečenovu rezidenciju. Rakete su usmrtile njegov život. "Ovaj put, Rusi su pogodili metu", objasnio je Cierco.

S njim je palo nekoliko njegovih savjetnika i članova obitelji. “Bio je sa suprugom, nekoliko savjetnika i tjelohranitelja te misterioznim visokim predstavnikom iz Moskve. Dudayev, Yaniyev, Jamad Kurbanov i ruski dužnosnik izašli su na šumsku čistinu kako bi usmjerili svoju satelitsku telefonsku antenu i obavili poziv. U istom trenutku na njih je pao projektil zemlja-zrak”, opisao je ABC. Očito su svi zakazali na licu mjesta osim čečenskog vođe, koji je dovoljno iskoristio da izda svoju posljednju zapovijed: “Dovršite ono što smo započeli!” U to je vrijeme razmatrao mogućnost da je Jeljcin žrtvovao ruskog izaslanika; ne također da cinkaroš.

+ informacije

Kao i veći dio svijeta, Cierco je bio uvjeren da je Moskva skovala makijavelistički plan da sruši Dudajeva. Točnije, širila se ideja da je ruski predsjednik završio s njim kako bi osvojio nekoliko milijuna glasova na sljedećim izborima. “Nakon što je ulovio čečenskog vuka zahvaljujući ovoj 'tajnoj klauzuli' mirovnog plana koji je osmislio Kremlj – navedena je klauzula propisivala vojni i politički imperativ fizičkog uništenja i Dudajeva i ostalih vođa koji se zalažu za neovisnost – Boris Nikolajevič sada ima, u svom posebnom srebrnom pladnju, glava koju će njegov birač uskoro pokazati i koja je zlata vrijedna.

+ informacije

Ono što se ne može poreći je da je ruski predsjednik održao obećanje. I učinio je to, kako je objasnio ABC, nakon što je proveo godinu i pol dana rugajući se pravdi. “Manje od dva mjeseca prije odlučujućih predsjedničkih izbora, jučer je u Shalachiju pokopan najveći javni neprijatelj Kremlja”, dodaju ove novine.

Napad su analizirali kolumnisti kao što je Alejandro Muñoz-Alonso. Novinar ABC-ja inzistirao je na tome da je "s 'telesmrću' čečenskog vođe, Jeljcin shvatio najakutnije svoje opsesije posljednjih mjeseci i, moguće, dobio važnu prednost za predizbornu kampanju."

U Čečeniji je smrt dočekana s bijesom. Očigledno, zbog lokalne tradicije predaka koja je nalagala obitelji nasilno ubijene osobe da se bez odlaganja osveti. "Iz tog razloga, od jučer, nakon što je potvrđena smrt Yojara Dudayeva, život Borisa Jeljcina je u većoj opasnosti nego ikad", izvijestio je ABC.

Predsjednik, koji je zbog predsjedničkih kampanja morao proputovati pola Rusije, to je primijetio i udvostručio svoje osiguranje. “Obitelj ima jasan cilj. Sudionici nekadašnjeg prvog generala Crvene armije neće biti sami. Narod Sjevernog Kavkaza zakleo se da će osvetiti smrt svog neposrednog vođe nakon trodnevne žalosti koja je proglašena u republici”, navodi se u ovom listu. Na njegovu sreću, ništa mu se nije dogodilo.