Među brojnim uvredama, pogrdama i diskvalifikacijama koje su posljednjih dana izlivene na račun Ustavnog suda, rectius, većina njegovih članova, ističe ideju kojom se pokušava podcrtati tobožnji primat parlamenta, čak i iznad autoriteta Ustavnog suda da, u novom poretku, najveći je čuvar podvrgavanja javnih ovlasti Ustavu. Navedena ideja temelji se na pogrešnoj tezi da je parlament sadržavao narodnu suverenost, kao konstitutivnu vlast, sveobuhvatnu i neograničenu. Kao što možemo vidjeti u članku 66. Ustava, Cortesi predstavljaju španjolski narod, ali nisu suvereni. Oni predstavljaju narod u redovnom tijeku svojih ustavnih ovlasti, ali ne utjelovljuju suverenitet, koji i dalje ostaje u španjolskom narodu (članak 1.2 CE), iz kojeg proizlaze, kao konstituirane ovlasti, sve one države. Nitko nije iznad drugoga. Posebno, sudovi nemaju nikakve ovlasti izvan Ustava, budući da osobna nepovredivost zastupnika i senatora, ex članak 66.3. Ustava, ne podrazumijeva imunitet njihovih zakona. Suprotno znači krenuti putem Francuske nacionalne konvencije iz 1792., utjelovljenjem, u terminologiji Carla Schmitta, suverene diktature sile koja odbija prihvatiti bilo kakva ograničenja u obavljanju svojih funkcija i koja se pokušava nametnuti pod svaku cijenu. i pod svaku cijenu, kao što je to učinila spomenuta Konvencija preko tzv. Odbora za javno zdravstvo. Standard Povezane vijesti Da Ustavni sud suspendirao pravosudni plan Sánchez Nati Villanueva Sa šest glasova za i pet, suci TC-a odlučili su paralizirati amandmane koje su predstavili PSOE i UP za reformu u Kongresu i na mala vrata CGPJ i TC Nakon Drugog svjetskog rata obogatila se kelsenovska teza o normativnoj piramidi na čije je čelo smješta Ustav, dajući određenom tijelu, sudu ili tribunalu ustavna jamstva, misiju očuvanja primata nad javnim ovlastima koje, kao ustanovljene ovlasti moraju ga se pridržavati u svakom trenutku. Riječima Ustavnog suda, podrazumijeva se da postoji dužnost odanosti Ustavu, čije je poštivanje obvezno za navedene javne ovlasti. Nametnuto je da parlament, u svojstvu konstituirane vlasti, mora osigurati, prima facie, da su njegove odluke u svakom trenutku u skladu s Ustavom i ostatkom pravnog sustava. Da je to slučaj sa svim javnim ovlastima proizlazi, neoprostivo, iz stanja naše države kao ustavne i pravne. Parlamentarna autonomija ni na koji način ne može poslužiti kao izgovor da se neki dom smatra legitimnim za pripisivanje ovlasti za kršenje ustavnog poretka. Naprotiv, na saborske zastupnike pada kvalificirana dužnost poštivanja Ustava, obveza da svoju funkciju obnašaju u skladu s njim. Kada parlament svjesno, namjerno i namjerno zanemaruje konsolidiranu ustavnu doktrinu, izraženu u STC 119/2011, koja zahtijeva minimalnu homogenost između zakonodavnih inicijativa i predstavljenih amandmana, eliminira pretpostavku ustavnog legitimiteta koju će uživati norme razradili opći sudovi, zbog čega je bila iznuđena intervencija Ustavnog suda. Ako se time uspije povrijediti prava parlamentarnih manjina, zastupnika španjolskog naroda, obavezan put je žalba za amparo, zbog navodnog kršenja članka 23. Ustava. U ovoj situaciji moguće su mjere opreza, budući da su uključene u članak 56.2. Organskog zakona Ustavnog suda: "Vijeće ili odjel može usvojiti onoliko mjera opreza i privremenih rješenja koliko je predviđeno pravnim sustavom, koji, po svojoj prirodi mogu se primijeniti u postupku amparo i teže spriječiti da žalba izgubi svoju svrhu”. Čak, vrlo preventivno, jer ista norma to predviđa. Ukratko, odluke koje je Sud donio u ponedjeljak, koliko god se činile iznenađujuće, ne čine ništa drugo nego primjenjuju pravni sustav, odgovarajući na moguće ustavne povrede drugih državnih tijela. Može se čak reći, parafrazirajući mlinara Hansquea, srećom, u Madridu još uvijek ima sudaca. O AUTORU Carlos Bautista Doktor je prava od 2014. godine.
