SLIJEDITI
Vladimir Putin ne treba upotrijebiti jednu od svojih milja nuklearnog oružja kako bi sravnio teritorij Ukrajine. Dovoljno je bombardirati jednu od pola tuceta ukrajinskih nuklearnih elektrana da se ona pretvori u pustoš. Ne znamo je li bomba koja je onesposobila najveći od njih, onu u Zaporožju, sa svojim reaktorima (onaj u Černobilu imala četiri i sjećaju se štete koju je izazvala u pola Europe) bila još jedno upozorenje, ili znak da su nisu precizirali svoj cilj. Ono što znamo jest da to nije ono što je Putin objasnio, "sabotaža ukrajinskih nacista". Novi car svih Rusije toliko je lagao otkako je pokrenuo operaciju u Ukrajini, počevši tako da je smatra državom
brate - kakav način pokazati bratsku ljubav, ostaviti za sobom trag krvi i vatre! - i na kraju izazvati najveći kontinentalni val izbjeglica u posljednje vrijeme. To je otežano ako mislimo da su to žene, djeca i starci, odnosno najslabiji, koji bježe od novih hordi, kao što građani Rimskog Carstva mogu bježati od Atilinih vojski. Dok se muškarci pripremaju suočiti se s njima. Sve to prikazano na 'uživo' televiziji na postajama, benzinskim postajama i autocestama.
Od svih tih slika, najviše me se dojmila ona oca i sina koji se prolijeva stavljajući ruku na staklo prozora vagona. Dječak se smiješi, čovjek se drži dok više ne može, okreće se i odlazi, brišući suze s lica. Vladimir Putin bi mogao okupirati Ukrajinu, sravniti je sa zemljom, ali svjetsko javno mnijenje to je već izgubilo, jer se ne bori protiv zemlje i njenih stanovnika, već protiv stoljeća, stoljeća civilizacije, kulture, čovječanstva.
Prosvjedi protiv njega nastaju i u njegovoj zemlji, posebno među najmlađima. Nema veze što zatvara novine i zatvara one koji se usude ratom nazvati ratom. Bio je u krivu u svemu: da je mogao zauzeti Ukrajinu kao što je zauzeo Krim bez ispaljenog metka, da Europska unija, podijeljena kao i uvijek, neće reagirati, da će UN slegnuti ramenima. Ali pokazalo se da ga UN želi proglasiti ratnim zločincem, da mu Europa ujedinjenija nego ikad može ostaviti bijeli grijeh, da se Ukrajinci brane poput maltretiranih tigrova, da njegove trupe ne napreduju kako je on mislio, da čak ni njegovi partneri nisu podrška potrebnom snagom. Da je pametan kako se kaže, prihvatio bi dogovoreno rješenje, poput formalnog obećanja da ga NATO nikada neće napasti ako ga on ne napadne, ili tako nešto. Ali postoji i mogućnost da će, poput Samsona, srušiti hram sa svima unutra. Može nas spasiti to što nije Samson, niti inteligentan, već vulgarni depo koji traži da Ivan Grozni vjeruje.
