"Imamo misiju ovdje i kapetan mora zadnji otići"

Mikolajvska poštanska ljekarna više je bunker nego išta drugo. Slike na zidovima zamijenjene su drvenim letvicama koje apsorbiraju udarce, a vojnik naoružan AK47 provjerava putovnice. Rat mijenja sve, pa i poštu.

Nakon što smo prošli sve kontrole stigli smo u ured Jehora Kosorukova, direktora poštanske službe regije. Iz njegova ureda možete vidjeti gradski vojni aerodrom, poprište teških borbi između ukrajinskih i ruskih trupa. Otvara prozor da nas provede i soba se osvjetljava. Otvara izdaleka i kad pogledamo van, podsjeti nas: "Pazite, ispred vas mogu biti snajperisti." Zatim izbjegava prozor i objašnjava zašto je odlučio ostati ispred pošte.

U Ukrajini je poštanska usluga kritična za neka područja zemlje. “Ima mjesta gdje nema dućana, ali postoji pošta. Prodajemo ulje, toaletni papir, čarape…”, kaže Yehor. Osim toga, oni su ti koji su zaduženi za isplatu mirovina. Bez njih bi život u nekim gradovima bio puno teži.

Od 330 do 15 radnika

Kritično djelo usred rata koji je nastavio voditi čak i pod ruskom vatrom. U zgradi je prije radilo oko 330 ljudi, a od izbijanja rata ostalo ih je samo 15-ak.

Neki su radnici pretrpjeli posljedice neprijateljskog napada, a na dostavnim vozilima vidljivi su tragovi hitaca ili gelera. U samoj zgradi u kojoj se nalazimo vide se efekti projektila, poput rupe na krovu u dvorištu. “Ne žalim se, samo vam objašnjavam”, kaže.

Unatoč svemu, Kosorukov nerado odlazi. “Ja sam zadužen za kritičnu infrastrukturu. Imamo misiju ovdje i kapetan mora zadnji otići", kaže.

Od prijenosa računa i poštanskih usluga do između dronova i kamera za noćno gledanje

Rat nije utjecao samo na njegovu rutinu, već i na sadržaj paketa. Dijeljenje bankovnih računa zamijenjeno je naočalama za noćno gledanje za vojnike. Ono što su nekad bile božićne čestitke sada su dronovi koji nose granate za borbu protiv Rusa.

Telefon zvoni i pokazuje nam ekran: satelitsku sliku ukrajinskih obrambenih službi na kojoj su detektirali ruski projektil. Na svojoj putanji ide prema Mikolaivu. Naši šute, a Jehor gleda u nebo. Minuta šutnje koju redatelj prekida frktanjem, koluta očima i gestom meditacije. “Tišina”, kaže dok nastavljamo hodati prema izlazu u njegovoj pratnji. - Ne volim tišinu, čini me nervoznom - kaže prije rastanka.