Fernando Rebón, bivši upravitelj ADIF-ovog područja sigurnosti prometa u sjeveroistočnoj zoni, bio je oprezan tijekom svog svjedočenja kao vještak u četvrtak na dan suđenja za nesreću u Alviji koja je iskočila iz tračnica u Angroisu 2013. Tada je rekao da je " Bilo je nezamislivo da bi strojovođa vozio dulje od minute i pol potpuno zauzet i s vagonom punim putnika”, kada ga je Garzónova obrana (strojovođa vlaka koji je iskočio iz tračnica) upitala je li normalno da sigurnosna barijera radi samo opterećenje vozača. Radi se o tome da u zavoju A Grandeira nije postojao sustav ERTMS, koji je kontinuirana kontrola brzine, već ASFA, koja je skočila preko 200 kilometara na sat: vlak je s pruge krenuo brzinom od gotovo 180 km/h. Posljedično, kao što se dogodilo tog 24. srpnja 2013. godine, nije postojao sustav koji bi spriječio iskliznuće vlaka iz tračnica u slučaju tako velike greške strojovođe. Činjenica je da je za Rebóna ljudski neuspjeh takvog kalibra bio "nezamisliv" i "nevjerojatan". "Vozač od prvog dana zna što je ASFA, rizike koje štiti i što je u njegovim rukama", rezimirajući da su oni "profesionalci u vožnji". "ASFA pomaže onoliko koliko pomaže", priznao je. I zaključio da je "ono na što sustav nije spreman cirkulacija minutu i pol potpuno izvan stvarnosti".
Sve vrijeme do njegove intervencije branio je da je signalizacija na cesti bila ispravna i primjerena propisima. Dapače, inzistirao je, da su postojali nekakvi bočni znakovi (nije ih bilo koji su upozoravali na maksimalnu brzinu), "u uvjetima u kojima je vozač išao, to bi bilo beskorisno". Ali "vozač može pogriješiti", odgovorio je tužitelj slučaja. Kada je Garzónova obrana upitala o mjerama poduzetim nakon tragedije, Rebón je priznao da je sigurnost bila "veća" s ASFA-om s svjetiljkom nego bez nje. To što prije nije korišteno, uglavnom je, prema riječima svjedoka, to što se nije znalo za opasnost. Prema stavu Adifa, nikakva opasnost u zavoju nije bila priopćena administratoru infrastrukture, niti su je sami zaštitari »percipirali« tijekom pratnje u kabini. Treći svjedok, Emilio Martín Lucas, voditelj sigurnosti Siemens-Dimetronic (koji je bio zadužen za instaliranje blokada, signalizacije i ASFA na stazi 082), rekao je u vezi s tim da "nikome nije palo na pamet da bi se ova greška mogla dogoditi". "Volio bih da smo o tome razmišljali", izjavio je.
Umjesto toga, činilo se da je opasnost od te krivulje mnogo prisutnija među strojovođama i osobljem Renfea. Čuveni e-mail od Iglesiasa Mazairasa, u kojem je tražio da prouči mogućnost postavljanja "trajnih znakova ograničenja na 80 km/h koji bi mogli olakšati pridržavanje maksimalnih brzina" nije stigao do sigurnosnih ureda Adifa, Rebón je uvjeravao: "Naša pošta nije stići."
“Zar nitko nije razmišljao da bi mogao imati grešku na liniji?”, upozorila je tužiteljica. “Mi si ne postavljamo takva pitanja. U inspekcijama vidimo ima li incidenta i djelujemo, ali tamo se poštuju propisi i ako rizik nije otkriven, zašto ćete djelovati?”, odgovorio je svjedok. Sve dok signalizacija nije bila, kako je pojašnjeno, zadatak je sigurnosne uprave bio da je "ispita", oni će samo provjeravati ispravnost rada.
Korištenje mobilnog telefona
Prvi svjedok, Fernando Rebón, također je isprva bio uvjeren u korištenje mobilnog uređaja od strane strojovođa. Izjavio je, na početku, da je "regulatorno ono što postoji u vezi s ovom vrstom alata bilo to da korištenje mobilnih telefona može biti element privlačenja." I nastavio: “Jedan članak uredbe kaže da se moraju suzdržati od korištenja ometajućih elemenata”, pa nisu dopustili korištenje mobitela.
Međutim, nije precizirano odnosi li se na privatne ili poslovne mobitele, a obavijest na koju je Rebón mislio da je ovaj uređaj vučni element bila je iz 1997., prije nego što je tvrtka počela distribuirati korporativne telefone, od 2000., kao što su drugi svjedoci imali naznačeno. Osim toga, na pitanja obrane, priznao je da obavijest nije bila baš normativna.
Dosje rizika nije uzeo u obzir krivulju
Tehničar Juan Eduardo Olmedilla, koordinator UTE-a za liniju AV082, objasnio je na saslušanju, koje traje do sedam sati, da sigurnosni fajl koji je pripremio nije došao do A Grandeira krivulje (kilometar 84,4), nego je ostao na kilometru 84 (što se tiče velike brzine). Odatle se radilo o Siemens-Dimetronicu, koji je "izradio sigurnosnu dokumentaciju", ali nije znao jesu li se pojavila ISA izvješća, koja je pripremio neovisni evaluator, Ineco.
Za UTE nema krivina, objasnio je ovaj svjedok-vještak, jer "traka pruge ne slika krivine i za nas ne postoji". Inzistirao je da "za Adifa postoje krivulje, a ne za UTE". Također je precizirao da blokade "padaju pod apsolutnu odgovornost Siemensa", prije Dimetronica.
Vrući krumpir stigao je do Siemensa, u usta svjedoka Martína Lucasa. Uvjeravao je da je sigurnosni dosje izradio zajednički pothvat enklave Santiago, ali da mu "nije poznato" da je neovisni procjenitelj kasnije napravio izvješće o tome. U svim slučajevima prisjetio se "masovnog sastanka, na kojem je bilo mnogo ljudi, na kojem se raspravljalo" o tome je li za tu blokadu potrebno neovisno izvješće. U njemu je, potvrdio je, "bilo prijepora između Uprave za izgradnju i Uprave za korporativnu sigurnost", budući da je potonja - na čijem je čelu bio Andrés Cortabitarte, drugi optuženik u suđenju - izjavila "da želi neovisnog procjenitelja “, ali prvi se »nije očitovao ili ga je odgodio da bi ga kasnije opravdao«. »I ne sjećam se više«, završio je.
