“Ne budi heroj”, već vrlo jasan Pedro Zafra, 31-godišnji mladić iz Cordobe koji živi u Kijevu sa svojim svećenicima i blaženim žilama koje je dočekao u župi od početka rata.
“Nisam heroj — ponavlja — ne bih se mogao sam nositi s ovom situacijom. Bog mi daje snagu kroz molitvu i sakramente", priznaje Pedro da od početka rata "postoje trenuci kada pomalo padam u tjeskobu, u besmislicu da ne slušam ljudski razlog za ono što se događa , ali sada sam pronašao puno više smisla u molitvi i sakramentima, koji mi daju milost da ne bježim i da ustrajem s onima koji se mijenjaju».
Pedro pripada Neokatekumenskom putu i došao je u Kijev 2011. godine kako bi se usavršavao u svom sjemeništu. Zaređen je prošlog lipnja, a župa Uznesenja Gospe, istočno od grada, njegovo je prvo odredište. Prvih nekoliko mjeseci bili su uobičajeni za Massacantano: slavlje sakramenata, susreti s oltarnicima, kateheze s vjernicima. Uobičajeni život svake župe prikazan na njezinoj Facebook stranici.
No, 24. veljače ruska invazija na zemlju potpuno je promijenila njegov dan u dan. Župa je za sada postala prihvatni centar. Više od dvadeset župljana pretražilo je zgradu za osiguranje i zaštitu koju nisu našli kod kuće. Sada žive ovdje, kod nas, u podrumu župe, što je zaštićenije mjesto, objasnio je Zafra.
“Imamo nekoliko starijih osoba u invalidskim kolicima, obitelji s malom djecom i tinejdžerima te neke mlade misionare”, objasnio je. "Oni su napustili svoje domove i žive ovdje jer se osjećaju sigurnije, a osim toga, život u zajednici puno nam pomaže da se nosimo sa situacijom."
Njihov svakodnevni život je zajedno s ovom improviziranom zajednicom koja je nastala iz sukoba. “Ustajemo u pola osam, zajedno se molimo i doručkujemo”, objasnio je Pedro. Nakon toga, svatko od njih jutro posvećuje različitim zadacima. Pedro obično "posjećuje bolesne i starije koji ne mogu napustiti svoje domove, kako bi im donio pričest i ono što bi im moglo zatrebati."
humanitarna pomoć
Župa djeluje kao mali logistički centar. Tu su objekti Radio Marije, koji nastavlja s programom, te lokalne katoličke televizije koja je morala obustaviti emitiranje. „Omogućili smo veliku prostoriju za organizaciju i distribuciju sve humanitarne pomoći koja nam dolazi“, objasnio je mladi svećenik. "Svakodnevno dolazi mnogo župljana, pa i nevjernika tražiti materijalnu, ali i financijsku pomoć."
Suprotno onome što bi se moglo činiti, Kijev doživljava napetu smirenost, “normalnost pod navodnicima”, kako to definira Pedro. Dio stanovnika pobjegao je na zapad zemlje ili u inozemstvo, a od onih koji su ostali većina je morala napustiti posao.
Unatoč tome, održava osnovne usluge. "Supermarketi, ljekarne i benzin su ostali otvoreni, samo su male tvrtke zatvorene", objasnio je. “Izlazimo normalno na ulicu, ako nema alarma ili policijskog sata. Tijekom dana čuli smo eksplozije, ali nisu bile blizu”, dodaje.
Pedro Zafra, desno, zajedno s ostalim svećenicima župe i nekim župljanima, nakon svadbenog slavlja 12. ožujka – ABC
S tom se “normalnošću” razvija i župni život. “Morali smo unaprijediti vrijeme mise kako bi se vjernici imali vremena vratiti kući prije policijskog sata”, objasnio je. Također ga prenosi uživo na YouTubeu kako bi ga izgubio iz vida. Da da, u nekim trenucima s većim rizikom od bombardiranja morali su misno slavlje i euharistijsko klanjanje premjestiti u podrume.
Inače, život ide dalje. Ljeti moji “mi smo slavili tri vjenčanja i dvije prve pričesti”. Uključio je "prošle nedjelje vidjeli smo kako se povećao broj ljudi koji su došli na misu." “Ljudi dolaze tražeći odgovor na patnju”, objasnio je. “Prije su imali svoj posao, svoj životni projekt, a sada je sve to nestalo, više nemaju nikakvu sigurnost i traže odgovor u Bogu.”
“Puno se mijenjaju”, kaže za svoje župljane. “Postoji velika napetost, briga za sigurnost, za sam život. Neizvjesnost stvorena ne znajući što će se dogoditi, živeći iz dana u dan. Ne znamo hoćemo li živjeti sutra ili ne." Tome se dodaje i činjenica da su "mnoge obitelji podijeljene, majka i djeca su napustili zemlju, a muževi su još uvijek ovdje".
I Petar je bio u iskušenju da napusti Kijev na početku rata. “Bila je to interna borba”, kažemo. Ali evanđeoski tekst u trenutku molitve dao mu je ključ. “Govorio je o poslanju i podršci Božje milosti da se to nastavi naprijed”, objasnio je. I čuo sam da bi trebao ostati.
