SLIJEDITI
Gledanje 'The paper house: Korea', od petka 24. na Netflixu, je poput obiteljskog foto albuma. Čovjek već gotovo napamet zna koji su trenuci iza ugla, u kojoj dionici stati, a u kojoj ubrzati i kakve će se emocije pojaviti. Riječ je o koreografiji koja ima nešto poput lažnog proročanstva: ples i pjesma se već znaju. Tko se odljubio, tko izdržao auta i kolica, tko umro. Stvari se s vremenom vide drugim očima. Ljudima – likovima – također. Prošlo je pet godina od premijere 'Kuće od papira' u Anteni 3, ali tek šest mjeseci od njezinog kapitalnog i zadovoljavajućeg završetka na Netflixu. Ali pamćenje može biti loš savjetnik.
Uz južnokorejsku verziju španjolske serije koju su kreirali Álex Pina i Vancouver Media, postavlja se pitanje koje neizbježno nameće svaka adaptacija: je li ona potrebna? Donosi li kakve novosti? Sve trezveno u kontekstu u kojem izvorni jezik i titl ne predstavljaju neugodnost za dio javnosti; Nema boljeg dokaza od uspjeha 'The Squid Game', također iz Južne Koreje i na Netflixu.
Ako se španjolska javnost ne poveže s 'Kućom od papira: Koreja', to neće biti zbog njegove osobnosti, koja je dovoljno posebna, već zbog naklonosti prema originalu, kojemu je oproštena svaka greška (sjetite se onog beskrajnog četvrtog dijela) Pa to je bilo bacanje kamenja na naš krov. Svaki gledatelj, odavde ili tamo, imat će svoje razloge zašto vidjeti ovaj neobičan 'remake'. Možda je to prilika za one koji nisu vidjeli original. Možda je čežnja za domom dovoljna da se ponovi putovanje koje bi, tko zna, moglo imati drugačije čvorište i drugačiju poveznicu... Možda je to definitivan razlog: povratak u prošlost kako bi se promijenila povijest najpoznatije i najuspješnije španjolske pljačke u svijet. Jer 'The paper house: Korea' je povratak u budućnost.
Uspoređivati mišiće španjolske serije, vrlo odlučne, s južnokorejskom serijom, vizualno besprijekornom, nije pošteno. Original je Netflix producirao tek u trećem dijelu, koji bi se mogao isprobati kao samoprilagodba: isti pas s drugom (skupljom) ogrlicom. U 'Kući od papira: Koreja' glavni plan se ne mijenja: tiskati novac. Ima amandmana, ali poštenih. Najočitiji je prostor-vrijeme, budući da je 'remake' smješten tijekom 2025. godine u Koreju u potpunom ponovnom ujedinjenju, čija je kovnica – simbol mira između sjevera i juga – na ničijoj zemlji, to jest u sredini. Je li 'Kuća od papira: Koreja' utopija ili distopija? Eksterijeri, krajolici, imaju nešto apokaliptično.
I ovdje se igra arhetip Robina Hooda, opet personificiranog u Tokiju, u kojem je glumio Jeon Jong-seoa, daljeg rođaka Úrsule Corberó. Ona nastavlja biti pripovjedač pljačke (očigledan znak da će izaći živa...) i prva se pojavljuje na ekranu. Ona je vodeći glas, dok pisci nastavljaju da se protive diktatorskom Berlinu (Park Hae-soo, iz 'Igre lignji'), koji više nema tako dugu ruku; dapače, brzo ste i doslovno kratki vezani.
Skupina pljačkaša u 'flashbacku' filma 'Money Heist: Korea' – Jung Jaegu/Netflix
U Tokiju je ostala neka seksualizacija, neka impulzivnost, a tome se pridodaje prošlost, ne više romantična, nego politička. Ona je Sjevernokorejka, bila je u vojsci i nakon ponovnog ujedinjenja putuje na jug s nadom da će uspjeti. No, daju mu mačku za zeca i na kraju uzima pravdu u svoje ruke: krade i ubija samo one koji zarađuju na tuđu štetu. Bogati su sada još bogatiji, a siromašni sve siromašniji. Neprijatelj je uvijek isti: kapitalizam (u 'La casa de papel' 15-M je bio u pozadini).
A onda, u sceni tipičnoj za 'neo noir' žanr (one mokre i mračne ulice 'Blade Runnera'), Tokio spašava Profesor (Yoo Ji-Tae, s boljom vješalicom i većim leđima od Álvara Mortea) , njegov anđeo čuvar. Ako u španjolskoj verziji nikada nije bilo romantičnog bljeska između učitelja i učenika, južnokorejska adaptacija pušta da se nešto može dogoditi, ali se ne može dogoditi. Ista stvar se događa s vezom između Tokija i Ria (Hyun-Woo Lee), koji ima Južnokorejca iz bogate obitelji, studenta medicine koji je postao informatičar.
više informacija
S mnogo manje povratnih informacija (svaka epizoda počinje s dugim povratnim informacijama o jednom liku), ton između njih dvoje je najprivlačniji. Zauzvrat, Profesorov pristup pregovaraču o pljački, Seon Woojin (Yunjin Kim), odvija se prije prve epizode, usred priprema za pljačku. Ako je u španjolskoj verziji ova 'afera' u baru natjerala javnost da obustavi nevjericu, u južnokorejskoj je još gore. Ovdje se restoran u kojem se sastaju zove 'Bella Ciao' i on ga vodi. U 'La casa de papel: Corea' interes je više 'triler' pljačke, iako se strojarnica jedva pojavljuje, nego melodrama. Ima ljubavi, ima seksa, ali manje. Najviše pogođeni lik, Nairobi (Yoon-ju Jang, bez milosti Albe Flores), sveden na sekundarni lik možda zato što je najšpanjolskija. Gledatelj gubi, ali i dobiva jer je u pozadini još jedna veleposlanikova kćer tinejdžerica. Moskva (Won-jong Lee) slijedi svoje: prođite kroz tunel.
Izazov državi i sustavu je isti. Dogovor se sklapa uoči gospodarskog summita dviju Koreja. Podjela zemlje je način da se ubrza i poveća napetost između svih likova. Događa se to s policijom koja prvi put mora sudjelovati u akciji (ono na sjeveru je do prije dva dana bila vojska). I to se događa s taocima, koji svom šefu, direktoru Kovnice, pjevaju najmanje četrdeset. Južnokoreanac Arturito (Park Myeong-hoon) jednako je jadan i čak svoje zaposlenike naziva 'komunistima'.
Seon Woojin ('Izgubljeni') je inspektor koji želi pregovarati s bandom pljačkaša u 'Money Heist: Korea' – Jung Jaegu/Netflix
Što se tiče političke korektnosti koja je napala 'Kuću od papira', malo je gluposti u pet epizoda južnokorejske adaptacije (ima ih 12, svaka po sat i pol). Scenaristi ističu, primjerice, mačizam inspektoričinih kolegica, ovdje majke tinejdžerice čiji bivši suprug – političar koji bi mogao biti kandidat za predsjednika – ima zabranu prilaska.
U dva će elementa javnost brzo primijetiti: maske pljačkaša su drugačije, više nisu Dalíjeve (zadržan je mitski crveni kombinezon), a likovi s jedne i s druge strane puno puše.
Trenutačno je Netflix objavio dio od šest epizoda 'The paper house: Korea'. Ostaje za emitiranje drugi dio, također sa šest poglavlja. Ako je španjolska verzija izvorno imala 15 epizoda (Iban ima 16), južnokorejska adaptacija će imati 12.
