Ángeles Carmona (Sevilla, 1965.) predsjednik je Opservatorija protiv obiteljskog i rodnog nasilja. Odvjetnik Uprave pravosuđa od 1994., na 8. ožujka obilježen kontroverzom zakona jedino da je da, Carmona u intervjuu za News procjenjuje u kojoj je mjeri postignut napredak u borbi protiv seksističkog nasilja. Pravno.
Već je deset žena ubijeno od strane muškaraca u slučajevima femicida 2023., gdje već postoji bilanca od 13 maloljetnih siročadi. Predsjedniku Opservatorija hitnost situacije nije strana. “Svaki put kad je žena ubijena dolazi do kvara u sustavu”, naglašava, iako to što je postigao nije beznačajno. Pošaljite poruku nade. “Mi smo europska zemlja s najmanjim brojem ubojstava zbog rodnog nasilja”. I dodaje: "Žene ne bi trebale prestati vjerovati institucijama, posebno u pravosuđu."
Uz to, koristi priliku da kritizira političku upotrebu feminizma, potiče stavljanje ideologije po strani i jačanje "onog što je stvarno važno": iskorjenjivanje rodnih stereotipa i postizanje stvarne jednakosti.
Što vas je potaknulo da svoj profesionalni život posvetite proučavanju rodnog nasilja?
Bio sam stacioniran na kaznenom sudu u Tarragoni gdje sam prisustvovao mnogim suđenjima o rodnom nasilju. Kad sam se odlučila preseliti u Sevillu, bila sam zadovoljna kad sam vidjela da ima slobodnog mjesta na mom trenutnom sudu za nasilje nad ženama broj 3, tražila sam ga i imala sam sreće što su mi ga odobrili. Od svoje 16. godine nisam se pomaknuo sa svog odredišta jer je to jurisdikcija u kojoj je poziv javne službe vidljiv svaki dan.
U 10. ubijeno je 2023 žena. Što nije u redu?
Svaki put kad je žena ubijena, dolazi do kvara sustava. Ne možemo tolerirati da još uvijek postoje žene, djevojčice i dječaci koji nastavljaju gubiti živote od ruku ubojica kao rezultat rodnog nasilja. I svaki put kada se to dogodi, institucije koje su radile u borbi protiv ove pošasti, analiziraju konkretan slučaj kako bi isprobale protokole za postupanje i još više učvrstile mrežu zaštite žrtava seksističkog nasilja.
Opservatorij proučava slučajeve rodnog nasilja sa smrtnim ishodom i u tu svrhu detaljno analizira svaki od njih.
Zaključak je da sve institucije moraju nastaviti raditi s jasnim ciljem, a to je da se ne zabilježi niti jedan smrtni slučaj zbog ovog uzroka. I uložili smo svoje napore u to. Ali također bih želio poslati pozitivnu poruku jer smo dosta napredovali po ovom pitanju, uspjeli smo smanjiti broj ubijenih žena i zahvaljujući tome smo europska zemlja s najmanjim brojem ubojstava na rodno nasilje; a to znači da postoje i mnogi životi koji su spašeni, iako ih ne možemo znati.
Prije godinu dana ubojstvo maloljetnice u Sueci otvorilo je raspravu o lošoj koordinaciji između pravosudnih tijela. Mislite li da ima prostora za napredak u radu sudova?
Uvijek ima prostora za napredak. Kao rezultat užasnog slučaja na koji se odnosi, Opservatorij je podnio Općem sudbenom vijeću, i to nedavno, niz mjera usmjerenih na poboljšanje koordinacije između pravosudnih tijela građanskog i kaznenog reda i pogodovanje razmjeni informacija koje, kao što smo vidjeli, mogu postati vitalne. Između ostalih mjera, bilo bi vrlo korisno da Ministarstvo pravosuđa svim građanskim sudovima nadležnim za obiteljske stvari omogući pristup Sustavu upravnih evidencija za podršku provođenju pravosuđa (SIRAJ) kako bi, prije donošenja odluke o priznanju zahtjev za razvod braka, izricanje presude ili uspostavljanje regulatornog sporazuma, mogli bi se posavjetovati u stvarnom vremenu ako postoje kazneni postupci u procesu seksističkog nasilja, osude ili mjere opreza koje bi mogle utjecati na proces uhićenja ili razvoda u tijeku. Ili, možda, proučite implementaciju sustava trenutnih i automatskih upozorenja koji obavještavaju građanska tijela o postojanju kaznenih odluka koje utječu na donošenje odluka u procesu razvoda braka. Ova bi razmjena informacija čak trebala biti propisana zakonom.
"Naše predstavnice moraju ostaviti po strani svoje ideološke razlike i prestati koristiti feminizam kao bacačko oružje"
Još jedna nedavna kontroverza dovela je u pitanje obuku sudaca. Mislite li da španjolsko pravosuđe pati od nedostatka obuke o rodnim pitanjima?
Kritike koje se upućuju na račun sudačke karijere u cjelini apsolutno su nepravedne i ne odgovaraju stvarnosti, budući da je obučenost ove profesionalne skupine koju uglavnom čine žene neupitna. Pitanja vezana uz rodnu perspektivu prožimaju pitanja iz baze, odnosno od prijamnih ispita do sudačke karijere. Osim toga, obučava se u rodnoj perspektivi na transverzalan način, u svim područjima, bez obzira na pravni poredak na koji se primjenjuje. Štoviše, sutkinje koje se žele specijalizirati za bilo koje pitanje, bilo da je riječ o parnično-upravnom, društvenom ili trgovačkom, moraju položiti kolegij o rodnoj perspektivi kako bi mogle polagati specijalistički ispit. S druge strane, postoji posebna obuka o rodnom nasilju. Svi suci koji se prijavljuju na natječaj za radno mjesto u specijaliziranom tijelu moraju obvezno proći tečaj o rodnom nasilju. Na kraju, želim istaknuti da je rodno nasilje već samo po sebi posebnost, baš kao i komercijalno ili društveno. CGPJ je već osmislio tečaj za stjecanje ove specijalizacije, ali još nije uspio sazvati mjesta jer je za to potrebna reforma Uredbe o pravosudnoj karijeri, reforma za koju je zadužen CGPJ, ali koja ne može poduzeti kao posljedicu ograničenja njegovih ovlasti dok je na dužnosti.
Uvijek je nadzirao ideju da povećanje kazni implicira nižu stopu delikvencije. Kakav je vaš stav?
Kažnjavanje teških kaznenih djela visokim kaznama pridonosi širenju ideje da je kazneno djelo doista ozbiljno i da je kao takvo odbačeno u društvu. U svim slučajevima, u kaznenim djelima o kojima govorimo, uz izdržavanje kazne, preodgoj spolnog prijestupnika također je temeljni element za smanjenje recidivizma.
Brojke CGPJ-a smanjuju samo da je da na 700 i određuju broj puštanja na 65. Što biste poručili žrtvama?
Žene ne bi trebale prestati vjerovati institucijama, posebno u pravosuđu. Poruka koju im uvijek šaljemo je da nisu sami i da nikada ne smiju tolerirati bilo kakav nasilni čin, koliko god suptilan on izgledao. A za to je neophodno tražiti pomoć, izvještavati o činjenicama.
"Žene ne bi trebale prestati vjerovati institucijama"
Trans zakon je upravo stupio na snagu. Neki su naslovi insinuirali da bi uklanjanje birokracije i potražnja za prethodnom hormonskom terapijom mogla biti zamah agresorima da promijene registrirani spol i izbjegnu zakon o rodnom nasilju. Slažeš li se?
Opće sudbeno vijeće izvijestilo je o ovom zakonu u vrijeme i prema kriterijima koje je izrazila institucija na koju me upućujem. U ovim tehničkim informacijama, kao pravilo neobvezujuće za Izvršnu vlast, potreba da se jamči da izmjena upisa spola u registru, kako je predviđeno u zakonu, ne dopušta izbjegavanje obveza i odgovornosti prema žrtvama nasilja nad ženama.
Jer sva težina odgovornosti za iskorjenjivanje nasilja nad ženama pada na Pravdu. Iz vaše perspektive, koje bi druge javne ovlasti trebale imati veću predanost ili uključenost?
Mnogo je javnih institucija koje imaju odgovornosti u borbi protiv nasilja nad spolom i mislim da ne griješim ako kažem da su sve uložile velike napore i da se iz dana u dan poboljšavaju. Opservatorij se sastoji od institucija koje su dio područja pravosuđa (CGPJ, Ured glavnog državnog odvjetnika, Opće vijeće španjolskih odvjetnika i Opće vijeće odvjetnika Španjolske) i izvršne vlasti (Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo zdravstva, socijalnih usluga i jednakosti i Odjel za pravosuđe autonomne zajednice s nadležnostima u predmetima kojima to odgovara).
Drugim riječima, postoji mnogo profesionalnih grupa s kojima možemo raditi i koordinirati ih u Zvjezdarnici. A, s druge strane, zakonodavna vlast također je pokazala svoju uključenost ne samo kroz izradu zakonodavstva, već i potpisivanjem Državnog pakta 2007. godine, na čijem ponovnom izdavanju Sabor već radi.
“Ponovni odgoj seksualnog prijestupnika također je bitan element za smanjenje recidivizma”
U posljednjim promaknućima više je sudaca nego sudaca, no slika jednakosti razvodnjava se kad se pogleda Vrhovni sud, Ustavni sud, Tužiteljstvo, Sud pravde EU... U svima njima postoji većina muškaraca. Što mislite zašto žene ne dolaze do položaja moći u pravosuđu?
hvala, sve više žena dolazi na odgovorna mjesta koja su do prije nekoliko godina bila rezervirana za muškarce. Žene su danas prisutne posvuda, kako u javnim ustanovama tako iu privatnim subjektima. Moramo imati na umu da je donedavno ženama bio zabranjen pristup sudačkoj karijeri. Pitanje je vremena da oni budu i većina u pravosudnom vrhu, pa je za to potrebno da svoj rad mogu uskladiti s kućanskim obvezama i brigom o djeci i starijima, što i dalje uvelike pada na teret ramena žena.
Kakva je situacija s borbom za feminizam u 20 godina?
Smatram da se moramo potruditi da se borba žena za ravnopravnost izbaci iz političke ideologije. Naše predstavnice moraju ostaviti po strani svoje ideološke razlike i prestati koristiti feminizam kao bacačko oružje i djelovati na onom što je stvarno važno, a to je postizanje stvarne ravnopravnosti i iskorjenjivanje rodnih stereotipa. Za to moramo izostaviti ono što nas udaljava i iskoristiti sve ono što nas spaja, čineći to za dobrobit žena današnjice i onih sutrašnjica, koje su naše kćeri.
