Dok je trenutačno na isteku roka za podnošenje prijave poreza na dohodak, Središnji upravni gospodarski sud (TEAC) donio je rješenje od 26. travnja 2022. godine, u kojem iznosi kriterij koji porezni obveznik mora uzeti u obzir u ovoj istoj kampanji za 2021. godinu, iako je znao rješenje prije samo nekoliko dana.
Presuda TEAC-a na koju se pozivamo pogađa mnoge porezne obveznike, sve one koji su prodali, primjerice, svoje udjele u obiteljskom poduzeću ili bilo kojoj maloj i srednjoj tvrtki. Dakle, vidjet ćemo koji je opseg primjene i koje naznake ima da doprinese ova sudska odluka, čiji se kriteriji već moraju poštivati u ovoj kampanji prihoda 2021.
Prije svega, podsjećamo da prijenosom vrijednosnih papira koji su dio imovine poreznog obveznika proizlazi kapitalni dobitak ili gubitak, zbog razlike između njihove stjecajne vrijednosti i prijenosne vrijednosti, navedeni kapitalni dobitak ili gubitak uključen je u prijavu porez na dohodak fizičkih osoba u poreznu osnovicu štednje. U konkretnom slučaju procjena vrijednosti koje nisu dopuštene za trgovanje na uređenim tržištima, kao što su dionice društava koja ne kotiraju na berzi ili dionice društva s ograničenom odgovornošću, Zakon o porezu na dohodak, u svom članku 37.1 b) sadrži pretpostavku koja dopušta dokaze o naprotiv tako dobro, vrlo je nepouzdano i teško demonstrirati pred upravnim i inspekcijskim tijelima Porezne uprave.
Iznos prijenosa nekih vrijednosnih papira koji nisu pušteni u promet na uređenim tržištima, na primjer, dionica društva s ograničenom odgovornošću, pravnog oblika velikog dijela malih i srednjih poduzeća u našoj zemlji, ne smije biti manji od većeg od sljedeća dva :
a) Vrijednost kapitala koja odgovara ovim prenesenim vrijednostima, prema bilanci društva koja odgovara posljednjoj fiskalnoj godini zaključnoj prije datuma obračunavanja poreza.
b) Vrijednost koja proizlazi iz kapitalizacije po stopi od 20%, prosjek rezultata tri fiskalne godine zaključene prije datuma događaja poreza.
Lijepo izgleda, TEAC u svojoj nedavnoj rezoluciji ima jedinstvene kriterije u odnosu na izračun kapitalizacije posljednje tri zatvorene godine koje smo spomenuli u slovu b) iznad, odlučujući pri izračunu te minimalne prodajne cijene za porezne svrhe i koji utječe na prijenos vrijednosnih papira koje porezni obveznik posjeduje u dvije vrste subjekata:
1) Subjekti osnovani u prvoj i drugoj poslovnoj godini zaključeni prije datuma obračuna poreza na dohodak.
2) Subjekti za koje je utvrđeno da su bili neaktivni u svim ili nekim od tri prethodne fiskalne godine koje završavaju na dan obračuna poreza.
U prvoj skupini subjekata, prema kriterijima utvrđenim rješenjem, porezni obveznik ne smije uzeti u obzir tu vrijednost kapitalizacije pri izračunu minimalne prodajne vrijednosti, u drugoj skupini o kojoj je Glavna uprava poreza u obvezujućem savjetovanju V2080-21 , porezni obveznik to mora uzeti u obzir, uzimajući za potrebe obračuna vježbe u kojima je subjekt bio neaktivan s nultim rezultatima.
Napominje da je, u prvom slučaju, subjektima osnovanim u prvoj i drugoj zatvorenoj fiskalnoj godini prije datuma nastanka poreza, kriterij utvrđen TEAC-om povoljan kada je dobit koju je ostvarilo društvo čije se vrijednosne papire prenosi u tim prvim dvije godine najviše, potrebno je da procjena kapitalizacije dobiti koja premašuje procjenu neto vrijednosti poduzeća ne uzme u obzir učinke izračuna minimalne prodajne vrijednosti. Bez obzira na ovaj kriterij, može koristiti ili štetiti suradniku, ne smatra primjerenim tumačiti pravilo u ovim terminima, moglo bi se reći da zbog nepostojanja treće vježbe rezultati dobiveni u drugom dva su izostavljena, zbog čega nestaje dodatna alternativa za procjenu te minimalne vrijednosti udjela. Uostalom, s jedne strane, svrha odredbe je pokušati što vjernije riješiti minimalnu vrijednost dionica u poreznom smislu. I, s druge strane, ova vrsta obilježja jer se moraju koristiti zakonima i propisima u svrhu primjene određenih poticaja ili pogodnosti, a ne toliko za njihovo tumačenje od strane instance.
Napominje da je, u prvom slučaju, subjektima osnovanim u prvoj i drugoj zatvorenoj fiskalnoj godini prije datuma nastanka poreza, kriterij utvrđen TEAC-om povoljan kada je dobit koju je ostvarilo društvo čije se vrijednosne papire prenosi u tim prvim dvije godine je povišen
Što se tiče druge skupine subjekata, onih neaktivnih, zaključak jednako neposredan kao prethodni ne može se dobiti u svrhu povoljnih ili nepovoljnih implikacija u izračunu minimalne prodajne cijene, njezini će učinci biti u svakom konkretnom slučaju, no čini se Sasvim je logično da se ta okolnost uzima u obzir ako je tvrtka bila neaktivna tijekom financijske godine.
Na kraju, ne želimo propustiti naglasiti da činjenica da je ovaj kriterij izdan u travnju 2022. ne znači da ga ne treba uzeti u obzir za ovu dohodovnu kampanju 2021. Naprotiv, račun dobiti i gubitka Ovo je stvarno unutar okvira rok podnošenja propisa, a ta činjenica implicira da kriterije kao što je nedavno izdani porezni obveznik mora slijediti u trenutku podnošenja prijave poreza na dohodak za 2021. Ne govorimo o normi, govorimo o javna činjenica u zakonskom roku za podnošenje samoobračune, kojom se utvrđuje njezina obvezna usklađenost, kako za poreznog obveznika tako i za samu Poreznu upravu, u svakom postupku provjere i inspekcijskog nadzora.
