Zakon o parničnoj upravnoj nadležnosti

Šta je sporno-upravna nadležnost?

Sporna upravna nadležnost (LJCA) je grana sudske vlasti koja je zadužena za poznavanje i inspekciju svih procesa koji se odnose na primenu zakona, odnosno onaj koji se odnosi na normativni skup namenjen kontroli zakonitost u pogledu upravne radnje i podvrgavanje ove aktivnosti ciljevima koji je opravdavaju, kao i pažnja svih onih resursa administracije koji se protive odlukama uprave koje smatraju nepravednim.

Prema tome, nadležnost za upravnu parnicu uspostavlja se u svrhu suđenja upravnih kontroverzi i parnica koje nastaju u vezi s aktivnostima javnih subjekata i onih privatnih lica koja su zadužena za obavljanje različitih unutrašnjih funkcija različitih organa koji odgovaraju državi .

Ovisno o zemljama, dio provođenja pravde može odgovarati, kao što je slučaj u Španiji, ili takođe može pripadati visokom upravnom tijelu, općenito Državnom vijeću, kao u slučaju Francuske.

Kako je predstavljena sporna upravna nadležnost i koje su njene radnje?

U parničnoj upravnoj nadležnosti državu uglavnom zastupa upravna vlast, a u njegovom djelovanju vezanom za pojedince provode se dvije vrste radnji, a to su:

• Akti upravljanja: Da li ona djela u kojima država deluje kao pravna osoba, kao subjekt privatnog prava, mogu biti putem proslave sporazuma ili ugovora. Upravna vlast podleže pravosuđu, na isti način kao i u slučaju pojedinaca.
• Akti vlasti: To su ona djela koja država izvršava putem vlasti, odnosno radnje se mogu razvijati "Zapovijedati, zabranjivati, dopuštati ili sankcionisati". U ovim slučajevima, vlast podliježe samo zakonu, osim što primijenjenim aktima može naštetiti političkim ili građanskim pravima pojedinaca, tada bi sam akt postao nezakonit ili nasilni čin i, prema tome, stoga biti predmet potraživanja.

Tvrdnja pojedinca o nezakonitim ili nasilnim radnjama vlasti uprave pred sudskom vlašću je ono što je poznato kao "Upravni spor". Tada se rezimira da je ovaj akt spor između upravne vlasti (države) s pojedincima.

Koji zakoni uređuju spornu upravnu nadležnost?

Sudska kontrola akata i propisa koje je stvorila javna uprava u Španiji zagarantovana je članom 106.1 španskog ustava.

Ovaj član 106.1 španskog ustava utvrđuje da "sudovi" mogu kontrolirati regulatornu moć, a time i zakonitost koja odgovara upravnom postupku, kao i njegovo podvrgavanje svrhama koje to opravdavaju.

Prema Zakonu 29/1998 od 13. jula, kojim se uređuje sporno-upravna nadležnost, on u svom članu 1. ukazuje da su sudovi nadležni za sporno-upravni poredak i da, prema tome, moraju znati potraživanja koja su izvedena u vezi sa delovanjem odgovarajućih javnih uprava koje su predmet upravnog zakona, s obzirom na opšte odredbe nižeg ranga od zakona, a takođe i sa zakonskim zakonom kada su prekoračene u smislu ograničenja delegacije.

Ko čini javnu upravu?

Prema članu 2. Zakona 29/1998 od 13. jula, koji reguliše spornu upravnu nadležnost, pod efektima javne uprave shvatit će se sljedeće:

• Opšta državna uprava.
• Uprave autonomnih zajednica.
• Entiteti koji čine lokalnu upravu
• Subjekti javnog prava koji su zavisni ili povezani sa državom, autonomnim zajednicama ili lokalnim entitetima.

Ko čini parnični-upravni nalog?

Sastoji se od sljedećih tijela:

• Sporno-upravni sudovi.
• Centralni upravni sudovi.
• Sporno-upravna veća viših sudova.
• Sporno-upravno vijeće Nacionalnog suda.
• Sporno vijeće. Upravnik Vrhovnog suda.

Koja su ovlašćenja koja odgovaraju Sudsko-upravnom sudu?

Nadležni su parnično-upravni sudovi, koji su pojedinačni sudovi, sljedeći su:

• Žalba sporno-upravnog tipa koja se odnosi na jurisdikcionu zaštitu temeljnih prava, uređene elemente i odluku o naknadama koje su dolazile u vezi sa aktima Vlade ili Upravnih vijeća autonomnih zajednica, bez obzira da li je priroda ovih djela.
• Odgovarajući administrativni ugovori i akti pripreme i dodjele ostalih ugovora koji su predmet zakona o javnim nabavkama o javnim upravama.
• U vezi sa aktima i odredbama javnopravnih korporacija, usvojenim u odgovarajućem vršenju javnih funkcija.
• Šta odgovara administrativnim aktima kontrole ili nadzora koje diktira Uprava koja dodjeljuje dozvole, u odnosu na one koje diktiraju koncesionari javnih usluga koji podrazumijevaju vršenje dodijeljenih im upravnih ovlašćenja.
• Roditeljska odgovornost javnih uprava, bez obzira na prirodu aktivnosti ili vrstu odnosa koji iz nje proizlazi, pa se iz tog razloga ne mogu tužiti pred građanskim ili socijalnim sudskim nalozima.
• I sva druga pitanja koja su povezana ili izričito pripisana Zakonu.

Koji postupci su izuzeti u okviru sporne nadležnosti?

Sljedeća pitanja su izuzeta iz parničnog naloga:

• Oni koji se pripisuju građanskim, krivičnim i socijalnim sudskim nalozima, čak i ako su povezani sa odgovarajućom aktivnošću javne uprave.
• U vezi s vojnom parničnom-upravnom žalbom.
• Što se tiče sukoba nadležnosti između sudova i odgovarajućih javnih uprava, kao i sukoba ovlašćenja koji nastaju između organa iste uprave.

Koji su rokovi za podnošenje žalbe?

Rokovi za podnošenje parnično-upravne žalbe su sljedeći:

• Express djela: Računaju se dva (2) mjeseca od dana koji slijedi nakon objavljivanja odgovarajuće osporene odredbe ili obavještenja ili objavljivanja akta kojim administrativni postupak mora biti okončan, ako je izričit.
• Navedena djela: naziva administrativnom šutnjom, u kojoj postoji šest (6) koji će se računati za podnosioca zahtjeva i druge moguće zainteresirane strane. Od sljedećeg dana za sve one koji prema njihovim posebnim propisima nastupaju pretpostavljeni upravni akti.

Značajno je da je Puni ustavni sud (TC) u presudi od 10. aprila 2014. godine jasno utvrdio da kada Uprava odbije zahtjev pojedinca zbog administrativne šutnje, nema roka za podnošenje žalbe pred parnično-upravnim nadležnost.

Parnično-upravni žalbeni slučaj zbog činjeničnog postupanja.

U konkretnom slučaju u kojem je parnično-upravna žalba usmjerena protiv radnje koja je u stvari, odgovarajući period za ovaj postupak računat će se 10 dana konkretno od dana koji slijedi nakon isteka roka utvrđenog u članu 30, u kojem je preciziralo je da zainteresovana strana može formulisati zahtev postupajućoj upravi, zastrašujući njen prestanak.

Ako, naprotiv, poziv nije formuliran ili mu nije prisustvovao u roku od deset (10) dana nakon podnošenja zahtjeva, tada se može izravno izvesti parnično-upravna žalba, ako je slučaj, da nije bilo zahtjeva, rok će biti trideset (30) dana računajući od dana kada je administrativna radnja zapravo započela.