Vrhovni sud je u nedavnoj presudi naznačio da se troškovi kao što su hipoteka, ček ili stomatolog ne mogu odbiti od kompenzacijske penzije u korist bivše žene za kućne poslove koji se obavljaju tokom braka.
Prema činjeničnom stanju sadržanom u presudi, u brakorazvodnom postupku parničnih strana, čiji je ekonomsko-bračni režim bio razdvajanje imovine, supruga je bila zainteresovana za priznavanje ekonomske naknade za domaći rad regulisan u čl. 1438 KZ, ispitivanje i uvoz ovog. Sud je ženi dodijelio penziju od 41.000 eura za rad koji je radila kod kuće i mjesečnu nadoknadu od 600 eura.
Za Sud se radi o naknadi koju mora isplatiti bračni drug koji je prihodima ostvarenim u profesionalnoj djelatnosti doprinio porodičnim obavezama onome ko je to učinio doprinoseći svojom ličnom posvećenošću porodici i domu. Stoga je razumno zahtijevati da se iznos naknade oduzme od svega što je supružnik povjerilac mogao primiti tokom vanbračne zajednice i svakog viška bračnog tereta koji je pao na teret dužnika naknade.
Vrhovni sud je potvrdio kriterijume Pokrajinskog suda u Alikanteu koji je odbio odbitak plaćanja i troškova na koje se pozivao suprug.
odbitak hrane
Suprug je osporio odluku suda, navodeći da je trebalo odbiti određene troškove, kao što je plaćanje kućnog osiguranja, stomatološki ili telefonski troškovi ili kupovina dušeka..., budući da ih je već platio i oni se računaju kao odšteta. prema ženi
Međutim, za Sud to nije slučaj jer navodi da su navedeni troškovi dio redovnih troškova porodice i da nastaju kada ekonomski režim nije ukinut, iako su nastali u odnosu na suprugu i plaćeni su od strane muža.
Isto tako, ne mogu se odbiti ni transferi muževljevog novca koji se koristi kućnim slugama ili za plaćanje rata hipotekarnog kredita ugovorenog za plaćanje kuće u vlasništvu supruge, u kojoj je par živio sa svoje dvije kćerke. Njegove isplate su se odnosile na porodični život, čijim je obezbjeđenjem od strane supruge zadovoljena potreba porodice za stanovanjem i izbjegnut veći trošak. Nadalje, mora se uzeti u obzir da je i suprug bio dužan da doprinosi porodičnim troškovima srazmjerno svojim finansijskim sredstvima.
Takođe nije moguće poništiti troškove kupovine komunalnog vozila. Ne samo da je njen značaj umjeren, već je razumno misliti da je u kući sa dvije djevojčice o kojima se majka značajno brinula, njeno nabavljanje i korištenje bilo usmjereno na zadovoljenje porodičnih potreba, pa je teško zaključiti da je služila isključivo za korist i interes.
