Ángeles Carmona (Sevilja, 1965.) je predsjednik Opservatorije protiv nasilja u porodici i rodnog nasilja. Advokat Uprave pravde od 1994. godine, 8. marta obilježenog kontroverzom zakona jedino da je da, Carmona u intervjuu za News razmatra stepen do kojeg je postignut napredak u borbi protiv seksističkog nasilja Pravni.
Već je deset žena ubijenih od strane muškaraca u slučajevima femicida 2023. godine, gdje već postoji bilans od 13 maloljetnika bez roditelja. Predsjedniku Opservatorije nije strana hitnost situacije. "Svaki put kada je žena ubijena, dolazi do kvara u sistemu", naglašava on, iako to nije trivijalno. Pošaljite poruku nade. "Mi smo evropska zemlja s najmanjim brojem ubistava zbog rodnog nasilja." I dodaje: "Žene ne bi trebale prestati vjerovati institucijama, posebno u pravosuđu."
Osim toga, ona koristi priliku da kritikuje političku upotrebu feminizma, ohrabruje ostavljanje ideologije po strani i jačanje „onoga što je zaista važno“: iskorenjivanje rodnih stereotipa i postizanje stvarne jednakosti.
Šta vas je navelo da svoj profesionalni život posvetite proučavanju rodnog nasilja?
Bila sam stacionirana na krivičnom sudu u Taragoni gdje sam prisustvovala mnogim suđenjima o rodnom nasilju. Kada sam odlučivala da se preselim u Sevilju, sa zadovoljstvom sam vidjela da postoji slobodno mjesto na mom trenutnom sudu za nasilje nad ženama broj 3, tražila sam ga i imala sam sreće što mi je odobreno. Od svoje 16. godine nisam se micao sa svog odredišta jer je to jurisdikcija u kojoj je poziv javne službe evidentan svaki dan.
Ubijeno je 10 žena 2023. Šta nije u redu?
Svaki put kada je žena ubijena dolazi do kvara sistema. Ne možemo tolerisati da još uvijek postoje žene, djevojčice i dječaci koji i dalje gube živote od ruku ubica kao rezultat rodnog nasilja. I svaki put kada se to dogodi, institucije koje su radile u borbi protiv ove pošasti, analiziraju konkretan slučaj kako bi isprobale protokole za djelovanje i još čvršće učvrstile zaštitnu mrežu žrtava seksističkog nasilja.
Opservatorija proučava slučajeve rodnog nasilja sa smrtnim slučajevima i svaki od njih detaljno analizira u tu svrhu.
Zaključak je da sve institucije moraju nastaviti raditi sa jasnim ciljem, a to je ništa drugo nego da za ovaj uzrok ne moraju zabilježiti niti jedan smrtni slučaj. I uložili smo svoje napore u to. Ali želim da pošaljem i pozitivnu poruku jer smo dosta napredovali po ovom pitanju, uspeli smo da smanjimo broj ubijenih žena i zahvaljujući tome smo evropska zemlja sa najmanjim brojem ubistava. rodnom nasilju; a to znači da ima i mnogo života koji su spašeni, iako ih ne možemo znati.
Ubistvo maloljetnika u Sueci prije godinu dana otvorilo je raspravu o lošoj koordinaciji pravosudnih organa. Mislite li da postoji prostor za poboljšanje u načinu rada sudova?
Uvijek postoji prostor za napredak. Kao rezultat užasnog slučaja na koji se poziva, Opservatorija je Generalnom vijeću pravosuđa, a ovo nedavno, podigla niz mjera koje imaju za cilj poboljšati koordinaciju između pravosudnih organa građanskog i krivičnog reda i favorizirati razmjenu informacija koje, kao što smo vidjeli, mogu postati vitalne. Između ostalih mjera, bilo bi veoma korisno da Ministarstvo pravde svim građanskim sudovima nadležnim u porodičnim stvarima omogući pristup Sistemu administrativnih evidencija za podršku sprovođenju pravde (SIRAJ) kako bi prije donošenja odluke o prijemu tužbu za razvod braka, da izreknu kaznu ili sklope regulatorni sporazum, mogli bi se konsultovati u realnom vremenu ako postoje krivični postupci u procesu seksističkog nasilja, osude ili mjere opreza koje bi mogle uticati na proces hapšenja ili razvoda koji je u toku. Ili, možda, proučiti implementaciju sistema trenutnih i automatskih upozorenja koji obavještavaju civilna tijela o postojanju krivičnih rješenja koja utiču na donošenje odluka u procesu razvoda braka. Ova razmjena informacija bi čak trebala biti propisana zakonom.
"Naši predstavnici moraju ostaviti po strani svoje ideološke razlike i prestati koristiti feminizam kao oružje za bacanje"
Još jedna nedavna kontroverza dovela je u pitanje obuku sudija. Mislite li da špansko pravosuđe pati od nedostatka obuke o rodnim pitanjima?
Kritike upućene sudijskoj karijeri u cjelini su apsolutno nepravedne i ne odgovaraju realnosti, jer je obučenost ove profesionalne grupe, koju čine uglavnom žene, neupitna. Pitanja koja se odnose na rodnu perspektivu prožimaju pitanja od osnove, odnosno od prijemnih ispita do sudijske karijere. I, osim toga, obučava se u rodnoj perspektivi na transverzalan način, u svim oblastima, bez obzira na jurisdikcijski poredak na koji se primjenjuje. Štaviše, sudije koje žele da se specijalizuju za bilo koju materiju, bilo da je sporna – administrativna, socijalna ili komercijalna, moraju da polože kurs o rodnoj perspektivi da bi mogle da polažu specijalistički ispit. S druge strane, postoji posebna obuka o rodnom nasilju. Sve sudije koje konkurišu za radno mjesto u specijalizovanom tijelu moraju obavezno pohađati kurs o rodnom nasilju. Na kraju, želim da istaknem da je rodno nasilje već samo po sebi posebnost, baš kao i komercijalno ili društveno. CGPJ je već osmislio kurs za sticanje ove specijalizacije, ali još nije uspio da prikupi mjesta jer je za to potrebno reformisati Uredbu o sudijskoj karijeri, reformu koja je u nadležnosti CGPJ-a, ali da se ne može preduzeti kao posljedicu ograničenja svojih ovlaštenja kada je na funkciji.
Uvijek je nadzirao ideju da povećanje kazni podrazumijeva nižu stopu delinkvencije. Kakav je vaš stav?
Kažnjavanje teških krivičnih djela visokim kaznama doprinosi širenju ideje da je krivično djelo zaista teško i da ga kao takvo društvo odbacuje. U svim slučajevima, u krivičnim djelima o kojima je riječ, uz izdržavanje kazne, prevaspitavanje seksualnog prestupnika je također osnovni element za smanjenje recidiva.
Brojke CGPJ-a donose smanjenje za jedino da je da je 700 i postavljaju broj puštanja na 65. Koju poruku biste poslali žrtvama?
Žene ne treba da prestanu da veruju institucijama, posebno u pravosuđu. Poruka koju im uvijek šaljemo je da nisu sami i da nikada ne bi trebali tolerirati bilo kakav nasilni čin, ma koliko to izgledalo suptilno. A za ovo je neophodno tražiti pomoć, izvještavanje o činjenicama.
"Žene ne treba da prestanu da veruju institucijama"
Trans zakon je upravo stupio na snagu. Neki naslovi insinuirali su da bi eliminacija birokratije i potražnje za prethodnom hormonskom terapijom mogla biti mačak za agresore da promijene registrovani pol i izbjegnu zakon o rodnom nasilju. Slažeš li se?
Generalni savjet pravosuđa je izvještavao o ovom zakonu u vrijeme i po kriterijumima koje je izrazila institucija na koju se odnosim. U ovoj tehničkoj informaciji, kao propis neobavezujućih za Izvršnu vlast, postoji potreba da se garantuje da izmjena registra navođenja spola, kako je to predviđeno zakonom, ne dozvoljava izbjegavanje obaveza i odgovornosti prema žrtvama nasilja nad ženama.
Jer puna težina odgovornosti za iskorenjivanje nasilja nad ženama pada na Pravdu. Iz vaše perspektive, koje druge javne vlasti bi trebale imati veću posvećenost ili uključenost?
Mnogo je javnih institucija koje su zadužene za borbu protiv rodnog nasilja i mislim da se ne varam ako kažem da su sve uložile velike napore i da imaju za cilj da se iz dana u dan usavršavaju. Opservatoriju čine institucije koje su dio oblasti pravosuđa (CGPJ, Državno odvjetništvo, Generalno vijeće španskih pravnika i Generalno vijeće pravosuđa Španije), te izvršne vlasti (Ministarstvo pravde, Ministarstvo Unutrašnjih poslova, Ministarstva zdravlja, socijalnih službi i ravnopravnosti i Odeljenja za pravosuđe Autonomne zajednice sa nadležnostima u materiji kojoj pripada).
Drugim riječima, postoji mnogo profesionalnih grupa sa kojima možemo raditi i koordinirati u Opservatoriji. A, s druge strane, i zakonodavna vlast je pokazala svoju uključenost ne samo kroz zakonodavnu produkciju već i potpisivanjem Državnog pakta 2007. godine, na čijem ponovnom izdavanju Parlament već radi.
“Prevaspitavanje seksualnog prestupnika je također bitan element za smanjenje recidiva”
U poslednjim unapređenjima ima više sudija nego sudija, međutim, slika ravnopravnosti je razvodnjena kada se gleda na Vrhovni sud, Ustavni sud, Tužilaštvo, Sud pravde EU... U svima njima postoji većina muškaraca. Zašto mislite da žene ne dostižu moćne pozicije u pravosuđu?
hvala, sve više žena dolazi do odgovornih pozicija koje su do prije nekoliko godina bile rezervisane za muškarce. Žene su danas prisutne svuda, kako u javnim institucijama, tako iu privatnim subjektima. Moramo imati na umu da je donedavno ženama bio zabranjen pristup sudijskoj karijeri. Pitanje je vremena da su i oni većina u rukovodstvu pravosuđa, pa je za to potrebno da svoj posao pomire sa domaćim obavezama i brigom o djeci i starima, koji i dalje uvelike padaju na teret ramena žena.
Kakva je situacija sa borbom za feminizam za 20 godina?
Smatram da se moramo potruditi da borbu žena za ravnopravnost izbacimo iz političke ideologije. Naši predstavnici moraju ostaviti po strani svoje ideološke razlike i prestati koristiti feminizam kao oružje za bacanje i djelovati na ono što je zaista bitno, a to je postizanje stvarne ravnopravnosti i iskorenjivanje rodnih stereotipa. Za to moramo izostaviti ono što nas udaljava i iskoristiti sve što nas spaja, čineći to za dobrobit današnjih i sutrašnjih žena, koje su naše kćeri.
