Ferraz, 24. Ispred Debodovog hrama. Zajednica komšija, u kojoj niko ništa nije znao i svi su u neverici gledali u stranca. Onaj koji je pitao Onome koji je zviždao da sazna više onome na vrhu skele. Ovo bi mogao biti početak hronike događaja, ali mislimo, juče, 28. decembra, na postavljanje transparenta na tako simboličnoj ulici na kojoj se u sredini slijeva na desno pojavljuju Otegi, Echenique, Rufián, Sánchez, kao protagonist reklame, a Yolanda Díaz i Irene Montero zatvaraju božićne postere. Imajte na umu da je pozadina crvena, ali božićna crvena, da će plakat biti osvijetljen, te da je moto koji kruniše ove političare: "Koaliciona vlada će vam sigurno poželjeti 2023." Očigledno, ni Rufián ni Otegi nisu koalicija, ali su tu. To je i bio posao, ja to radim. Onda tiha nagađanja komšija. U susjedstvu, na suncu, znak se nije mogao razlikovati po podnevnoj svjetlosti. Opera koja je uperila svjetla reflektora koji su osvijetlili portrete koalicije i miljenika pod zaručnicima bezalkoholnog pića: 'nones'. Po dolasku je dao različite brojeve firme koja mu je naručila montažu skele i cerade, za koje je svjedok rekao da su se “pojavile oko deset ujutro”. Osvetljivač, oznojen, to već kažemo sa izgledom dobrog čoveka, prokomentarisao je da im je „trebalo devet sati“. Nešto što bi, kao u ovoj epizodi za doktora Jiméneza del Pasa, trebalo biti u karantinu. Farma je, potvrdila su dva komšija koji nisu iznenađeni što sunce neće doći, u reformi fasade. Prijateljski par je dao istinu još jednom komentaru iz komšiluka: "Rosario i Amaral žive ovde, da, za neku štetu." Na istom pragu, golman, golman, u odijelu, koji umjesto da bude tu da pomogne starijoj zajednici, ukratko komšiluku, da se preda vrećama banana i organskog jogurta (ovaj kraj Ferraza je vrlo organski ) je odlazio posvećujući se prijeteći pogled na dvojicu novinara koje smo viđali i brojali. „Ne pitaj, ne trudi se“, i sa onim pogledima koje je bacio Álvarez Cascos i koji su kasnije dali Caigi Quien Caigi toliko igre. Ali zato što je tražio da se to ne ostavi i pitali su ga gdje je vratar zajednice. Lampilac, nazovimo onoga ko tako kači bilbord, na pitanje je dao četiri različite kompanije, od CISA do KISA “sa K za Kilo”. Golman, golman, na kome smo insistirali u najstrožim čulima, pomogao je našem lampašu sa poslednjim kablovima i misterija je donekle bila razjašnjena. José Luis, "penzionisani novinar", gulio je čajnik sa serviserom, koji je već imao svoju anegdotu dana. Luis je tvrdio da se kartel "može osuditi jer koalicija nije takva". Možda je u pravu i možda irvasi ne lete, ali tako izađu na svetlost. Povezane vijesti Standard No Cuca Gamarra, Sanchezu: "Duh pobune koji je rođen u Ermui je isti onaj koji nas stavlja ispred njene vlade" Mariano Alonso Broj dva iz PP-a počinje svoj govor minutom šutnje od Miguel Ángel Blanco Pasó, spori biciklist pored znaka, zazviždao je u pištaljku i povikao "chorizos y mangantes". Susedni jezici, oni koji nisu dali svoj broj, istakli su da je sve bila komšijska inicijativa. Istina je da na ovom području Madrida zgrade prolaze kroz reviziju fasada, istina je da će od Senata do Ferraza, savjetnici, vješalice za prtljag i tako će vidjeti osvijetljen znak davnina. Namrgođeni vratar je otišao svojim poslom. Pitao je jednu od vodećih kompanija u ovim masivnim i urbanim kampanjama, Jmoneo; niti su to bili oni (čulo se kucanje za kompjutersku pretragu), niti postoje dokazi o brojevima koje je dao iluminator ove priče. Da je namotao kablove, otišao i nije bilo ništa.
