Yolanda Pérez Abejón: "S granicama iznad i ispod to samo šteti većini"

-U Španiji. —Ne postoji tradicija pravljenja sjajnih mjuzikla, ali mi volimo zabavu uživo. Imamo presedane poput zarzuele ili časopisa. -London. —Shvatili smo da će sve više ljudi gledati mjuzikle čak i ako ne čuju jezik. Počeli su postali stručnjaci i zahtijevali kvalitet. — Zašto uspjeh 'Kralja lavova'? —Da znam, napravio bih još jednu. Ono što znam je da dostiže sve uzraste. Muzika, Afrika, životinje. Priča koju priča objašnjava sve nas. -Sviđa ti se? —Dešava mi se nešto veoma radoznalo, a to je da svaki put kada to vidim, a vidim mnogo puta, prenese mi nešto drugačije u zavisnosti od mog stanja uma. —To je atrakcija u Madridu, kao još jedan spomenik. — To prevazilazi ono što je mjuzikl. 80% naše publike je izvan Madrida. Prije su ljudi išli u Madrid i usput bi gledali mjuzikl. Sada će ljudi vidjeti Kralja lavova i u prolazu posjetiti Madrid. To je samo po sebi destinacija. -Sezona 12. —Skoro smo na nivou 2019, ali ovo je skoro važno. Nakon pandemije nismo mogli ponovo da otvorimo sve dok nam nisu dozvolili 100% kapacitet, jer to što je bila tako skupa proizvodnja nije bila isplativa bez pune popunjenosti. "Zar se ne pune?" —Ove sezone ćemo moći da popunimo na stabilan način. —Madrid će postati London, sa nekoliko velikih muzičkih izvođača decenijama na računu? — Teško mi je, jer je naše ciljno tržište špansko stanovništvo. Pogotovo kada nije original, već adaptacija na određeni jezik, ljudi žele da ga vide na svom. 600.000 ljudi godišnje ode da pogleda 'Kralja lavova'. Još 600.000 ide da vidi muzički restoran koji rade širom Španije. London ili New York imaju milione ljudi na svom tržištu objekata. —Tržište koje raste. —Da, imamo mlađu publiku nego mjuzikli u pomenutim gradovima. 60% je mlađe od 35 godina. — Većina purista kaže da su mjuzikli ljepljivi. — Mi nismo opera, ali opera nije za svakoga. Mjuzikli pomažu uključivanju mnogih ljudi u kulturu. Opera i dalje postoji samo za neke. Mjuzikli su lakši, zabavniji, otvoreniji, ne tako dugi. Mnogi mladi pristupaju operi kroz mjuzikle. —Da li politička situacija utiče na kompaniju poput vaše? —Utiče na stabilnost. Ako govorite samo o neredima, ovo je slika koju dajete. — Pitam jer je Ada Colau u Barseloni katastrofa. —Da nema drugih tema u Barseloni, pričali bi o njenim čudima, kojih ima mnogo. Bez pozadinske buke, možemo razgovarati o svim dobrim stvarima koje Madrid može ponuditi. —Možete li da gledate 3-satni mjuzikl dok je vruće? -Ne. Sada pokušavamo da izmerimo temperaturu u svim prostorijama pozorišta, jer nije ista. Glumcima je potrebno svježe da bi glumili. Radimo mjerenja da bismo znali kako to upravljamo. "Kakvo apsurdno gubljenje vremena." — Na kraju svi imamo dovoljno glave da u teškim trenucima dopremo do ramena i u ovom slučaju uštedimo energiju. Pravljenjem čistog lista, s ograničenjima iznad i ispod, uspijevate samo naštetiti većini. — Opsesija ljevice je da se miješa u živote drugih. —Bez nametanja sve je lakše riješiti, a još više u zemlji poput Španije, koja se pokazala kao podrška. Protiv covida naši smo išli masovno na vakcinaciju. Ne treba nam govoriti na koju temperaturu da stavimo stvari. —Inflacija, recesija. — Izdali smo „Kralja lavova“ 2011. godine, usred finansijske krize, i prošao je veoma dobro. Istina je da u teškim vremenima ljudi smanjuju troškove za slobodno vrijeme: izlazite manje, ali s više glave i tražite kvalitet. I vrlo sam siguran u kvalitet koji nudimo. -Optimističan. -Ili. Biti ću. Možda zato što sam patološki optimista. Naši su zastrašujući više od svega. U uličnoj drami ne percipiram. Bez očekivanja. Mnogo smo propatili u posljednje vrijeme.